|
VERA U ČUDA
ili
ČUDO VERE
...
Vera u Čudo je vera u Život.
I ništa manje od toga.
Jer Život sam je: Čudo nad Čudima. .
Kada to zaboravimo, odvajamo se od Misterije, odvajamo se od
Tajne, od Čuda Života, i padamo u bezverje, u sumnju, u beznađe i strah i
nesvesni sopstvenog izbora započinjemo hod stazom Smrti. Smrti koja je
naličje Života, naličje Čuda, njegovo drugo, posuvraćeno lice.
. Zašto je vera u Čuda važna? Zašto je neophodna? Zato što je to vera u Boga
na njenom Čistom Izvoru.
.
Deca veruju u Čuda. Jer su čista, jer su im duše poput najčistijeg gorskog
kristala ili vode nekog planinskog izvora. A rečeno je: „Budite kao deca...“
Zašto? Jer ona bez ostatka veruju Životu, veruju Čudu Postojanja, i samim
tim nisu odvojena od Izvora Života. .
Zašto nas čuda privlače, ushićuju, zapanjuju? Jer nas vraćaju u stanje deteta
koje se divi životu u njegovoj totalnosti, svakom cvetu, insektu, listiću,
leptiru, svakom kamenčiću u beskrajnom mozaiku Postojanja - velikoj
Misteriji Života i svim licima Života. .
Divljenje čudu je povratak nevinosti i mudrosti detinjstva koje nije odvojeno
od (Velike) Tajne, već živi potpuno uronjeno u Nju, u jedinstvu sa Životom. .
Kada prestanemo da verujemo u Čuda, prestali smo da verujemo u Život,
izgubili smo vezu sa Tajnom koja daje ukus i miris Životu. I život postane
manji, ubajati se, izgubi miris, boje, ushite i nadahnuća... Udalji se od nas,
jer smo se mi udaljili od Izvora Života – koji je Čudo. .
Čudo koje ne možemo dokučiti nikako drugačije, osim da mu se predamo i
živimo ga, bez sumnje. Ta predaja je čin vere i poverenja u Život. Skok u
Tajnu koja za nas postoji samo kada između nas i nje ne stoji misao „Da
li...?“, već čisto, neograničeno „Daaa!!!“, bez nastavka, bez repa. A mi
znamo čiji je to rep...
.
Život se ne može shvatiti. Život se može samo živeti.
Stavite na mesto reči Život njen sinonim: Bog.
I shvatićete svu vrednost vere.
Vere u Čuda.
*
Petar Šumski
(Milošću Jedinog)
04.06.2026.
|