GŽ! + (4): Žena, muškarac, porodica

 

G O L I   Ž i V O T !

Magazin  za  sveSt  bez  granica  i  diktature  trzišta



v a n r e d n o   i z d a n j e   04


...

ŽENA, MUŠKARAC, PORODICA

(O emancipaciji, ropstvu i ljubavi)

...

Ukoliko malo bolje promotrimo, ova naša civilizacija je idealan primjer
kaosa koji nastaje kad se muška mjerila vrijednosti nametnu podjednako i muškarcima i ženama.
Mislim da je citava stvar pocela s industrijskom revolucijom, kad je nedostajalo muške radne snage, pa su se industrijalci dosjetili da bi mogli i žene koristiti za rad u tvornicama. Tada je smišljen trik s "emancipacijom" žena, gdje se zenama nametnulo vjerovanje da emancipacija znaci "biti kao muškarac", jer su muškarci navoðeni kao primjer ostvarene osobnosti. Sve cime su se zene bavile prikazano je kao nevrijedno i ponizavajuce - tko bi još mogao razvijati svoju osobnost u kuci, brinuti o djeci i muzu? Kad su zene prihvatile te kriterije vrednovanja, pocele su se baviti istim poslovima kao i muškarci, pocele su stvarati karijeru i poslovni ugled, gdje su neke toliko pretjerale u tome, da sada izgledaju muškije od velikog broja muškaraca. Cak i ukoliko zeni i uspije u takvoj utrci postici rezultate koji se mogu usporediti s muškima, to je Pirova pobjeda, jer zena pritom uglavnom zrtvuje vecinu onoga, što je cini kompletnom osobom. U stvari,  zene ne shvacaju da su im prodali foru, da su ih obmanuli. Ono, što predstavlja najgori i u najvecoj mjeri obezvreðujuci dio zivota muškarca, dakle naporan cjelodnevni rad na dosadnom poslu, zenama je predstavljeno kao sredstvo ostvarenja njihove osobnosti, kao sredstvo "emancipacije". Da su one imalo mucnule glavom, i pogledale koliko je takav posao "emancipirao" muškarce, bilo bi im jasno o cemu se radi. Sva sreca da ne zive u onim primitivnim plemenima u kojima se sakacenje tijela dozivljava kao sredstvo emancipacije, jer bi u svojoj zelji za emancipacijom sve pohrlile da ih osakate. U nekim plemenima se zenu drzi punovrijednom tek ukoliko joj osakate spolne organe. U drugim plemenima ih se drzi punovrijednima tek ukoliko im izbiju prednje zube. U trecima je za punovrijednost potrebno kamenim dlijetima lomiti prednje zube kako bi ih se oblikovalo u šiljak. U usporedbi s takvim stvarima, raditi osam sati u uredu i voziti se kroz guzvu na posao i s njega i nije toliko veliko zlo, ali je daleko od idealnog oblika funkcioniranja.

...

Biološki gledano, zene su idealno prilagoðene zivotu u sigurnoj, kontroliranoj okolini doma, u kojoj brinu o drugima, primjerice o djeci, koju usmjeravaju prema razvoju pune osobnosti. Zenska snaga je u moci suosjecanja i osjecajnog, iskrenog govora, koji prenosi znanje i svjetonazor. Ono što dijete nauci od majke u sigurnosti doma ostat ce kroz citav njegov zivot najjasnije utisnutim, i to ce upravljati njegovim kasnijim funkcioniranjem.

...

Djeca upijaju sustav vrijednosti u najranijem djetinjstvu, a ukoliko su prepuštena vrticima i ulici, jednostavno ce se slabije razviti, nedostajat ce im duhovne dubine, zbog izostanka duboke i intimne duhovne razmjene s roditeljima. Takva djeca postaju dezorijentirana, zbunjena, agresivna i nesigurna. Ukoliko pogledamo današnju mladez, koja ne zna što bi sa sobom, moci cemo jedan od uzroka takvog stanja pronaci u neadekvatnom stanju kod kuce, koje je najcešce uzrokovano time što nitko od roditelja za njih nema vremena, nikoga nikad nema kod kuce, je svi rade na svojoj vrazjoj karijeri, kad ih ima kod kuce umorni su, nervozni i uznemireni, i takvo se pakleno stanje samo nastavlja godinama i desetljecima.

...

Djeci je uzasno vazno da barem jedan od roditelja ima vremena i strpljenja za njih, da s njim mogu na miru porazgovarati, ili se jednostavno kod njega ušuškati i pomaziti. Treba im netko s kim ce osjetiti sigurnost, voljenost i dubinu. S jedne je strane posve svejedno je li taj roditelj otac ili majka, ali biološki gledano, to je uloga majke. Muškarac je bolje prilagoðen vanjskome svijetu, ali to nije nikakva emancipacija, to nije znak uspjeha i vrline, to je zapravo teška i bolna zrtva, koju su muškarci kroz povijest podnosili samo zato, da bi njihova obitelj mogla uzivati sigurnost, mir i obilje. Oni su bili voljni ponijeti taj teret, citavo vrijeme sanjajuci o trenutku kad ce se ponovo naci sa svojom zenom i djecom. Cesto im to nije uspijevalo - umirali su u ratovima, na poljima, u šumama, daleko od doma. Ubijale su ih prirodne sile, zivotinje, drugi ljudi, a i iscrpljenost i bolest. Svaki razuman muškarac rado bi se odrekao takve "emancipacije", kako bi više vremena provodio s onima, radi kojih se tako "emancipira". A danas je došlo do toga, da muškarac nakon teškog dana više nema toplinu i mir obitelji koja ga ceka, i uz koju ce se oporaviti, a zena, naivna i lakovjerna, preuzima na sebe sve ono, što je najteze i u najvecoj mjeri ponizavajuce u zivotu muškarca, kako bi pobjegla od onoga, cemu bi svatko normalan tezio.

...

Zbog zenske lakovjernosti izgubio se sâm smisao svega, i danas citava obitelj citav dan radi kako bi zaradila novac, koji im ništa ne znaci, jer je mjerilo vrijednosti novca i rada upravo obitelj, koje su se odrekli kako bi do njega došli. Zbog cega zene drze da je brinuti se o domu i djeci ponizavajuce? Zbog toga što su prihvatile pogrešan sustav vrijednosti, sustav stvoren od strane industrije i sjedišta kapitala, kojemu je potrebna radna snaga. Dakako, citava stvar nije bila posve bezrazlozna i glupa. Naša se "civilizacija" doista kroz povijest prema zenama ponašala neljudski, nije ih cijenila i vrednovala, i one su naprosto pokušale pribaviti sebi vrijednost, onakvu kakva je bila definirana u njihovoj okolini. Neke od dobrih i pozitivnih strana toga su pravo odlucivanja u društvu, pravo na obrazovanje i tome slicno. Dakako, to su prava koja su zene trebale oduvijek imati, a velika je sramota za muškarce to, što su ikada dopuštali situaciju u kojoj su se njihove zene mogle osjecati zanemarenima i nevrijednima. Isto je tako sramotno za našu civilizaciju to, što je obrazovanje bilo dostupno samo manjini, i to najcešce muškarcima. Uzasno je glup stav prema kojem zenama nije potrebno obrazovanje da bi radile u kuci. Takvo nešto moze reci samo potpuna budala. Pa, da bi majka mogla djeci objasniti svijet, ona bi trebala imati nekoliko doktorata. Morala bi biti strucnjak za psihologiju, sociologiju, logiku, filozofiju, biologiju, ekologiju i botaniku, fiziku i kemiju, a osim svega toga bi trebala biti i posve prosvijetljena. Tek tada bi ona mogla djelovati idealno. Društvo u kojem bi zene bile takve, bilo bi društvo bogova, a ne ljudi.

...

Ženama je dobro obrazovanje još potrebnije u njihovim djelatnostima, nego muškarcima u njihovim. Kako ce neuka zena objasniti djetetu što su zvijezde, zašto je nebo plavo, zašto kamen koji padne u jezero stvara valove, kako funkcionira televizor, kako se sinkroniziraju semafori u gradskom prometu, kako radi neonska rasvjeta? Pokušajte na lak, jednostavan i razumljiv nacin odgovoriti djetetu na ova pitanja, pa cu vas tada pitati koliko cijenite ulogu majke. Njena je uloga jednako izazovna i kreativna kao i najizazovnije i najkreativnije stvari s kojima su suoceni muškarci u vanjskom svijetu. Muškarac ce morati razvijati poslovnu strategiju, i tako ce jacati svoj um u odreðenom smjeru, ali zena ce ponirati u um svoga djeteta, kako bi pronašla idealan nacin da mu objasni nešto, što mu predstavlja problem. Ona ce morati teškim stvarima proniknuti u bit, i izreci ih na jednostavan i razumljiv nacin, koji ce istodobno biti i slikovit i informativan.

...

Ljudi znaju biti grozno glupi. Oni misle da je lako skuhati rucak i brinuti o djeci. Koje samo neznanje lezi iza toga! Naime, lako je skuhati rucak koji ništa ne valja i koji nije jestiv. Kuhanje je u stvari oblik duhovne prakse i vještina kojom samo napredni praktikanti yoge mogu ovladati kako valja. Naime, u ono što radimo utkane su naše misli, naši osjecaji, naša svijest. Hrana moze biti takva da nam se od nje um raspadne i pokvari, a moze biti takva da nas smiri i u duhovnom smislu uzdigne. Naime, kvaliteta svijesti koja je u hranu utkana za vrijeme pripreme integrira se s energetskim tijelima covjeka koji hranu konzumira. U Indijskim religijskim sustavima takvo je djelovanje hrane dobro poznato, i stoga tamo hranu ljudi pripremaju s posebnim poboznim stanjem duha, kako bi integrirali takvu visoku kvalitetu u jelo, i time doprinijeli duhovnom zdravlju ljudi koji ce tu hranu jesti. Ukoliko netko ne vjeruje u takve stvari, moze napraviti pokus: neka pojede nešto u nekom prometnom restoranu brze hrane - bilo što, moze to biti i obicna salata. Neka pogleda kako se osjeca nakon toga. Iduci put neka pojede istu takvu salatu koju je netko spremio s puno paznje, ljubavi i predanosti, s zeljom da mu ucini veliko dobro i iz duboke ljubavi prema njemu. Mislim da ce promijeniti mišljenje.

...

Vidite, dakle, koliko su zenske duznosti odgovorne, zahtjevne i koliko u njima ima prostora za istinsko ostvarenje, za istinsku emancipaciju. Ima više prostora nego ce vecina ljudi biti u stanju pokriti u svojoj citavoj evoluciji. Jednako kao što muškarac moze postici savršenstvo u djelatnostima u svijetu, tako i zena moze postici savršenstvo u djelatnostima u okviru doma. Jednako je zahtjevno i vrijedno skuhati dobar rucak, kao i napraviti dobar automobil. Jedini problem u citavoj stvari nastaje kad se osobi koja je skuhala dobar rucak daje manje vrijednosti nego onoj koja je projektirala novi oblik mjenjacke kutije. Pa ne trebamo svi praviti vrazje mjenjacke kutije. Meni je barem jednako vazno kakvu hranu jedem, i kako se od toga osjecam, kao i kako se moj auto ponaša na cesti. Zašto bih tada više drzao do sposobnosti inzenjera koji su zamislili i napravili moj auto, nego do sposobnosti moje supruge koja je napravila rucak? Dakako, ukoliko ja budem njeno djelo ponizavao, a djelo inzenjera uzvisivao, ona ce se prije ili kasnije pozeljeti dokazati tako što ce projektirati automobile. Dakako da bi ona to bila u stanju, ali kakva bi bila korist od toga?

...

Ukoliko su i muškarac i zena citavo vrijeme iscrpljeni od posla, i ne mogu jedno drugome pruziti podršku, ukoliko jedno u drugome ne mogu naci tocku mira i sigurnosti, njihova ce se veza raspasti. Kad bi ljudi samo bili svjesni što znaci doci kuci umoran iz vanjskoga svijeta, i tamo naci svog partnera koji je odmoran, pun ljubavi i brizan! Koliko znaci kad uznemireni i umorni doðemo u atmosferu odmora i smirenosti. U takvoj se okolini covjek izuzetno brzo oporavlja, i vanjski svijet mu ne moze nanijeti trajnu štetu. Kad zena zagrli i poljubi umornog muza, ona svoju ljubav i mir prenosi na njega, i njega sav stres napušta, on se prakticki trenutno odmori i postaje sposobnim normalno funkcionirati. Ukoliko covjek nema takvu oazu sigurnosti i mira, u koju se moze vratiti nakon napora, on ce propasti, upropastit ce se. Kad bi muškarci zenama znali valjano objasniti koliko im one znace za njihovo mentalno i osjecajno zdravlje, one ne bi imale potrebu na bilo kakav drugi nacin dokazivati svoju vrijednost. One bi spoznale da su neizmjerno vrijedne samim time, što su zene u punom smislu rijeci.

...

P: Ne bi li bilo pomalo neprakticno kad bi sve zene prestale

raditi? Naime, u vecini slucajeva ne bi bilo dovoljno novaca za

uzdrzavanje obitelji...

U današnjoj civilizaciji je sve neprakticno, cini se. Veliki gradovi funkcioniraju kao crne rupe, koje troše Zemljine resurse a proizvode goleme kolicine smeca; u njima se valjda preko 90% energije i resursa troši na stvari koje su same sebi svrhom, odnosno na rješavanje problema kojih ne bi bilo, da su se stvari uredile na bolji nacin. Velika potreba za novcem je nuspojava toga; naime, ljudima treba novac da bi kupili auto i benzin s kojim moraju ici na posao, treba im novac za odijelo koje ce nositi na poslu, treba im novac za hrpu stvari koje im sluze zaraðivanju novca, a ukoliko bi zivjeli u optimalno ureðenoj okolini, najveci dio tog novca im ne bi trebao, pa bi svoje potrebe mogli pokrivati i s bitno manje sredstava.

...

Zašto je zivot u manjim mjestima manje stresan od zivota u velikim gradovima? Zato što je zivot bolje organiziran. Tamo je zivot takoðer i jeftiniji, i covjek moze zivjeti punijim zivotom uz manje rada. Uz suradnju meðu ljudima, uz dobru volju i puno ljubavi, citava zajednica bi mogla funkcionirati na toliko ucinkovit nacin, da bi se daleko veca kvaliteta zivota od sadašnje mogla postizati s daleko manje stresa. Dakako da bi ljudi trebali raditi, trebali bi ulagati svoj rad, sposobnosti i fokus u stvari od opšteg interesa, ali ukoliko bi za to bili primjereno motivirani, postizali bi za manje vremena i uz manje truda bolje rezultate.

...

Osim toga, ljudska sebicnost je veliki izvor problema. Ona je toliko uobicajena, da ce drzati glupim onoga tko na takav nacin ne djeluje. Primjerice, nova tehnologija, poput robotizacije tvornica, moze zamijeniti fizicke radnike u monotonim i dosadnim poslovima. Dakako, cim je to postalo tehnološki izvedivo, što se desilo? Jesu li kompanije suvišne radnike poslale u mirovinu, koju bi placali strojevi koji rade na njihovu mjestu? Uglavnom nisu.[5] Dakako da su kompanije u takvim slucajevima otpuštale radnike, koji su zbog smanjenog broja radnih mjesta u teškoj situaciji, iako postoje svijetli primjeri ispravnog pristupa problematici. Cini se da kapitalisticka ekonomija propušta uvidjeti da ce napretkom tehnologije u konacnici sav ljudski rad biti zamijenjen strojnim, pa ce uštedjeti još više novca na platama. Dakako, buduci da nitko nece dobivati platu, nitko nece moci kupovati njihove proizvode, pa ni oni nece imati novaca. Tu situaciju bi bilo zanimljivo gledati. Dakako, ne vjerujem da bi takvima i tada palo na pamet da bi neke stvari trebale sluziti i opštem dobru, a ne samo necijim sebicnim ciljevima.

...

Mi placamo uzasno puno poreza i raznih davanja. Kad se zbroje svi porezi na prihode i rashode, koje placamo, ispada da vecina naših prihoda ide drzavi. Ukoliko se prisjetimo da su se ljudi u Srednjem vijeku bunili zbog desetine, postaje jasno i zašto jedna osoba ne moze zaraditi dovoljno novaca za obitelj.

...

P: Je li pametno sve zene povuci s radnih mjesta, i poslati

kuci? Naime, tko bi ih zamijenio?

To bi bilo previše ekstremno i besmisleno. Naime, odreðen broj zena ce baš zeljeti raditi neki posao, i to im dakako treba omoguciti. Jedina stvar koju treba ukinuti je prisila, zbog koje zene moraju raditi posao koji ne zele, umjesto da se bave svojom obitelji. Ukoliko bi nekome palo na pamet da zenama zabrani raditi, taj bi primjenjivao oblik tlacenja i zlostavljanja, što je posve neprihvatljivo. Zene treba osloboditi kako bi se mogle posvetiti obitelji, a ne ih prisilno ograniciti na cetiri zida. Dakako da postoje aktivnosti koje zene bolje obavljaju od muškaraca, i to bi trebalo i ostati u njihovoj domeni. Ja samo iznosim osnovno nacelo, cije bi usvajanje znatno popravilo stanje u društvu, a to je da zene ne treba prisiljavati na naporni rad u vanjskome svijetu, nego da ih toga muškarci trebaju osloboditi, kako bi se one mogle posvetiti obitelji i domu, i tu njihovu posvecenost treba cijeniti barem jednako kao i muška postignuca u vanjskom svijetu. Ovako, kad zenu pitaju "što radiš", a ona kaze "brinem o djeci i muzu", ljudi ce prvo pomisliti kako je preglupa da bi nešto drugo radila, i nece im pasti na pamet da u njoj vide vrijednost. To je nedopustivo.

...

P:  Ukoliko po cijele dane budu u kuci, kako ce se zene

intelektualno i duhovno razvijati?

Ukoliko yogin po cijele dane meditira u pecini, ili redovnik u samostanu, kako ce se oni intelektualno i duhovno razvijati? Dakako da ce se razvijati, to nije cudno i iznimno, iznimno i cudno bi bilo da joj uspije duhovno se uzdizati na poslu, gdje nema mogucnosti na miru procitati knjigu, promisliti o necemu ili meditirati. "Biti u kuci" znaci imati citav dan na raspolaganju za sebe, djecu i kucanske poslove. Ukoliko imamo u vidu da cak i zaposlene zene naðu vremena za obavljanje kucanskih poslova, tada je jasno da zena koja tih desetak sati dnevno ne mora biti na poslu moze citavo to vrijeme šetati s djecom, ili raditi nešto podjednako smirujuce. Citava civilizacija je isprogramirana tako da sve zenske prirodne djelatnosti a priori dozivljava kao ponizavajuce ili umanjujuce za zenu, i nije ni cudno da zene radije zaraðuju novac na poslu, i time kupuju osjecaj vlastite vrijednosti, nego da se izloze ponizenju. Ja bih im u takvom slucaju savjetovao neka s tim nastave sve dok je nuzno, ali neka razmisle o tome što doista zele. Vecina ce zeljeti mirnu porodicnu atmosferu i poštovanje, i muškarcima bi bilo pametno da im osiguraju i jedno i drugo. To je, u krajnjoj liniji, njihova prirodna duznost.

...

P: Nece li tada zena postati posve ovisna o muškarcu?

Dakako da hoce. Bit ce posve ovisna i podlozna, posve ranjiva i bez zaštite, predana i njezna. Bit ce posve zenstvena. Predat ce se muškarcu na brigu, i time postici ispunjenje. Oni koji se na ovo sablazne, nemaju pojma o razlikama izmeðu spolova i zenskoj seksualnosti. Ukoliko se zena tako postavi, svaki normalan muškarac ce zivjeti i umrijeti za nju, jer to je njegova prirodna uloga. Ukoliko se zena pokuša nadmetati s muškarcem i pokazivati svoju neovisnost, veza ce im se u vrlo kratkom roku raspasti. Zenina predanost i ranjivost, naime, govori muškarcu da je zeljen i potreban, da je vrijedan i da dobro vrši svoju duznost. On ce tada osjetiti veliku struju ljubavi prema zeni, i nema toga što za nju nece uciniti. Ukoliko se zena prema njemu zatvori, s njim se nadmece, svaða i naglašava svoju neovisnost, svaki oblik dublje duhovne veze meðu njima postaje nemogucim.

...

Ukoliko se zena preda muškarcu i ponizno mu sluzi, on ce je uzdici iznad sebe i uciniti je svojom kraljicom. Ukoliko ona zahtijeva takvo ponašanje, dobit ce njegovu suprotnost, jer ce ugroziti svog muškarca, poljuljat ce ga u njegovu unutarnjem svijetu, i izazvati u njemu reakciju nesigurnosti i nemira. Buduci da je zapadna civilizacija utemeljena na protivljenju prirodnim odnosima meðu spolovima, nije ni cudno da se muškarci i zene krecu izmeðu seksualne privlacnosti i sukoba, i da meðu njima nema sklada. Ukoliko zena nešto zeli od muza, to ce najlakše dobiti ukoliko mu se obrati njezno, blago i kao svome utocištu. Tada ce on sve ostaviti kako bi joj ugodio, objasnit ce joj sve što zeli znati, uopšte nema te stvari koju ce joj on odbiti. Jednako tako, ukoliko muškarac zeni priðe zaštitnicki, ukoliko joj da do znanja da stoji iza nje i da je njegova snaga na njenoj strani, ukoliko joj svojom vrlinom bude autoritet kojemu se ona moze diviti, on ce u njoj izazvati slican impuls ljubavi i predanosti. Dovoljno je tek malo pameti da bi se to shvatilo i osiguralo skladan odnos, ali cini se da je odbacivanje pameti u nekim krugovima postalo maltene pitanjem casti. Dakako, uvijek se postavlja pitanje što ce se desiti sa zenom koliko njen muz umre ili je ostavi. Vjerojatno je da ce se u takvom slucaju zena morati svakako snalaziti, a takvu je situaciju Arðuna u Bhagavad-giti navodio kao glavni uzrok propasti društva. Moje je mišljenje da je u takvoj situaciji bolje da se društvo pobrine za takvu zenu i njenu obitelj, te joj osigura dostojanstven zivot, nego da ona bude prinuðena boriti se za egzistenciju.

...

P: Ukoliko kazeš da je brak partnerstvo, ne bi li u njemu

partneri trebali biti ravnopravni? Zašto ne bi i zena mogla

raditi, a muškarac odgajati djecu?

Ovakvo razmišljanje logicki slijedi iz stava da su zenske prirodne sklonosti manje vrijedne od muških, i da zenstvenost zenu ponizava, dok je muzevnost uzdize. Sve dok takvi stavovi budu prevladavali, imat cemo totalni kaos u društvu. Naime, zena prirodno zeli biti zenstvena, ali još više zeli da je se poštuje, da joj se prizna vrijednost i zasluga. Ukoliko svojom zenstvenošcu ne moze dobiti ništa više od prezira, tada xce pokušati nešto drugo, primjerice imitirati muškarce i natjecati se s njima po njihovim pravilima.

...

Dakako da muškarac moze odgajati djecu, a zena raditi. Muškarac cak moze biti izvrstan u odgoju djece, a  zena u svome poslu, ali to uopšte nije upitno. Problem je to što ni muškarac nece dobiti poštovanje ukoliko se bavi zenskim poslovima, jednako kao što ga nece dobiti ni zena. Zbog toga treba promijeniti sustav rednovanja, i pustiti neka stvari idu svojim tijekom - ukoliko tada muškarci budu radije odgajali djecu i brinuli o domu, a zene radile na poslu, u tome nece biti nikakvih problema. Ionako oba spola posjeduju u sebi pomiješane muške i zenske kvalitete u razlicitom omjeru, i svaki spol moze preuzeti na sebe odgovornosti koje prirodno bolje leze drugome. Zene u nuzdi mogu ratovati i raditi na polju i u tvornici, a muškarci u nuzdi mogu brinuti o domu i djeci, i rekao bih da to mogu raditi odlicno. Zene su vrhunski strucnjaci u mnogo podrucja, a muškarci mogu biti fantasticni roditelji. Ukoliko spolovi zele istraziti takvu raspodjelu uloga, to bi cak moglo biti korisno, jer bi se ravnomjernije razvili. Ipak, neke takve stvari predstavljaju cisto silovanje biologije, i bolje je istraziti kako bi se vlastiti spol mogao bolje iskoristiti, nego kako bi ga se moglo izbjeci. Naime, da bi muškarac razvio zenske kvalitete on ne mora raðati djecu, jednako kao što ni zena ne mora istovarivati kamione da bi razvila muške kvalitete. Muškarac ce razviti kvalitete njeznosti, ljubavi, razumijevanja i blagosti vec i ukoliko bude u punoj mjeri muz svojoj zeni, ukoliko je podrzava, štiti, njezno i potpuno vodi ljubav s njom, te njezno i strpljivo brine o djeci i njihovim potrebama. Isto tako, da bi zena razvila muške kvalitete dovoljno je da nauci jasno i fokusirano razmišljati, posvetiti se ciljevima uporno i s pozrtvovnom cvrstocom, djelovati s inicijativom i biti inovativna. Ona ne mora pretvoriti sebe u muškaracu - dovoljno je da oplemeni svoje zenske kvalitete bistrinom, fokusom i slicnim muškim kvalitetama. Na jednak nacin muškarac treba oplemeniti svoj fokus i prodornost blagom njeznošcu. Partneri u braku prirodno razvijaju takve kvalitete u meðusobnoj komunikaciji.

...

Jedina stvar koja je neprihvatljiva jest to, da u domu, koji bi trebao biti srce obitelji, prakticki nikada nikoga nema, jer svi naganjaju karijere u kojima pokušavaju zadobiti potvrdu o vlastitoj vrijednosti, meðusobno se natjecuci, a novac koji tako zaraðuju troše tako što placaju drugima da umjesto njih odgajaju njihovu djecu, da umjesto njih kuhaju i ureðuju njihov dom, da umjesto njih ureðuju njihov vrt, ukratko da umjesto njih zive njihov zivot, dok oni rade cijeli dan kako bi im za to platili. Na kraju oni najmanje uzivaju u vlastitom zivotu, i ispadaju magarcima, koji umjesto zivota imaju posao, koji im se najcešce dopada daleko manje, nego bi im se dopadao miran obiteljski zivot. Dakako da ni njihova djeca nece odrasti u cjelovite osobe, što je divan recept za sveopštu propast.

...

Ono što nikome ne donosi poštovanje i ugled, nitko nece zeljeti raditi, i to ce biti zapostavljeno, ili pak ucinjeno preko volje i manjkavo. Ukoliko se tako budemo odnosili prema djelatnostima vezanima uz dom i obitelj, razbit cemo sâmu jezgru društva, a danas vec imamo prilike vidjeti kako bi to izgledalo: kao trecerazredni pakao.

...

P: Kako onda zamišljaš idealnu podjelu duznosti po

spolovima?

Treba podjednako poštivati i djelatnosti vezane uz dom, kao i one vezane uz vanjski svijet. Kad tako postavimo stvari, muškarci i zene ce ovisno o svojim posebnostima odabrati ulogu koju zele obnašati u braku. U svakom slucaju jedan partner mora odabrati brigu o domu i djeci, jer ce u protivnom sve propasti. Ne mogu djeca biti prepuštena vrticima u kojima ce ih odgajati stranci, a kasnije ulici. I djeci je potrebna oaza sigurnosti i brige, jednako kao i onom roditelju koji se bavi poslovima u vanjskom svijetu. Potreba za sigurnošcu i potreba za akcijom trebaju biti podjednako zadovoljene.

*

Napomena:

[5]
U Japanu postoji sporazum izmeðu sindikata i kompanija, prema kojem kompanije uplacuju dio profita koji su im donijeli roboti u mirovinske fondove.

*


Danijel Turina, učitelj yoge iz Zagreba
(preuzeto iz knjige: Nauka o yogi)

* * *



P i t a nj e:

Kome si predan?



 

Copyright by Tomislav Trbojevic, 2010

toolbar powered by www.mit3xxx.de