Napustite svaku nadu – Život je samo sada! ...
Sve što me razotkriva meni samom – vraća me Tebi, Oče. Vraća me Izvoru Života Večnog u meni, koji Ti Jesi. Vraća me mom Večnom: Ja Jesam. Sve što mi dolazi kroz patnju, bol, radost, tugu, strast... – svetionik je na Putu Povratka u Tvoje Večno Kraljevstvo. Ovaj Um je zabludeli Sin koji je napustio svoj Dom u Srcu i sada traži put... Kroz stranputice i skretanja – napipavam Pravi Put, usku stazu u Život Večni. Kroz prepoznavanje onoga što nije – slutim i spoznajem ono što Jeste: Istina, Ljubav, Vera, Snaga, Dobrota, Svemoć... Senka laži, otvara me za Svetlo Istine; senka straha - za Svetlo Ljubavi; senka sumnje – za Svetlost Vere; slabost i nemoć – za Snagu i Svemoć; senka zla (podele, razdora) - za Svetlost Dobra (jedinstva)... Odricanje od vezanosti za lažno i napuštanje svega što nisam, dovodi me Oče do Tvog Večnog Izvora u meni. Do mog Večnog Izvora u sebi. Napuštanje vezanosti za ovaj prolazni oblik i njegove želje i potrebe – izvodi me na Svetlo Slobode! ... Prvo što je potrebno napustiti je – nada. Jer Sloboda je Sada. Život je – Sada. Nada je sva - u sutra. Nada je nemanje. Nada je oskudica. (Nemam i nadam se...) Nada je poricanje Božije milosti, obilja i sveprisustva – Sada. Nada je izraz krajnje nemoći. Nada je nedelatna i pasivna – ona čeka... Tri sveta principa kojima nas Jevanđelje podučava: Ljubav, Vera i Nada – nisu potpuna Istina. Između dva stuba Života Večnog, provukao se lopov koji krade vreme i život. Nada je laž kojoj između Vere i Ljubavi nema mesta. Nada se uvek tiče budućnosti – onoga što nije. Vera i Ljubav uvek su u sadašnjosti, u Večnom Sada. Kada nemamo Vere i Ljubavi – ostaje nam da se nadamo... Kada nemamo Sada – projektujemo svoja očekivanja u budućnost koja je neizvesna i nepostojeća – i to nazivamo nadom. Beznađe je bolje, jer nas ostavlja praznih ruku, u oštroj jasnoći i prihvatanju onoga što Jeste. Beznađe ne abolira i ne odlaže egzekuciju uma: ono nas vraća jasnoći sadašnjeg trenutka i tera da se kroz suočavanje probudimo u sada za Sada! ... Beznađe nas tera da napravimo trenutni izbor između Smrti (sumnje i straha) i Života (Ljubavi i Vere). Beznađe i očaj ne ostavljaju mesta nadi i umu. U beznađu nema mesta za sutra. Život je samo Sada! Ljubav i Vera su sada.
... Ako se nadamo, ako kažemo: „Nadam se da...“ – mi zapravo sumnjamo i kažemo: „Ne verujem. Sumnjam i - nadam se...“ Vera na sumnja. Ljubav ne sumnja. Vera i Ljubav pripadaju Srcu i Večnosti. Tu im je Izvor. Nada sumnja. Um sumnja. Nada i sumnja pripadaju umu i vremenu. Zato je nada - seme laži u Svetom Trojstvu. NAPUSTITE SVAKU NADU DA BISTE (PO)VEROVALI I VOLELI – SADA! Jer nada je samo odlaganje Slobode i Života Večnog koji je - sada.
... Na mesto nade koja je okrenuta budućnosti (a sama pripada prošlosti) – treba staviti princip Svesti ili Prisustva. Jer Svest jasno vidi. Nada je slepa.
Dakle, ne više : Nada, Vera i Ljubav, već: Svest, Vera i Ljubav. Jer Svest je samo Postojanje u svom korenu: nepokretni Izvor svega što Jeste (Manifestacije) i potpuna Jasnoća o onome što Jeste.
Vera je poverenje u Život, princip prihvatanja, prepuštanja i dopuštanja Stvaralačkoj Sili Života – Boga-Majke-Oca. Vera je u svetu dualnosti intuitivno znanje (pouzdanje) o oba sveta kao Jedom.
A Ljubav je princip davanja, izraz Svesti u akciji: Stvaranja i Večne Promene.
Svest kaže: Vidim. Svedočim. Jesam.
Vera kaže: Verujem u sve što vidim i ne vidim. Sve je to - Dobro. Sve to Jeste.
Ljubav kaže: Dajem se svemu što vidim – jer Volim sve što Jeste.
... Vidim. Verujem. Volim.
Jesam. Znam. Dajem.
Amin!
*
Zabeležio milošću Jedine Stvarnosti P.Šumski 05. 01. 2018. |
Copyright by Tomislav Trbojevic, 2010