|
Petar Šumski, knjige
PLAMEN TIŠINE
Meditativna poezija Pogovor: Vesna Krmpotić Obim: 124 str. Format: A5 Latinica, broširano Izdavač: Metaphysica, 2006. Cena: 500 din *
...
Eseji o ekologiji svesti Obim: 136 str Format: A5 Latinica, broširano
Izdavač: Goja, 2008. Cena: (rasprodato) *
ANTIKVARNICA SRCA
Ljubavna i meditativna poezija Obim: 164 str. Format: A5 Latinica, broširano Izdavač: Kjižarsko prozorče, 2009. Cena: 500 din *
... RUŽA SRCA
... Na CD-u "Ruža Srca - pesme Središta"
nalaze se 33 pesme Središta, posvećene Ljubavi prema Prirodi, Ženi, Bogu -
zaodenute odabranim instrumentalima iz svekolike muzičke tradicije (klasika, jazz, world music, new age ambijentali, filmska muzika...)
*
Kada voliš, stvarna si.
I nije važno koga:
adresa može biti lažna
ali je ljubav stvarna
i samo je ona važna...
. ..
Voli i ne pitaj kome
ljubav daješ.
Ne možeš promašiti Boga.
Samo Njega ljubiš,
ljubeći ma koga.
...
Otvorimo srca za Dobe Vesti.
Uđimo u svete Ljubavi hram:
Samo tamo možemo se sresti
gde Ljubav briše strah, bol i sram…
* * * * * * Cena: 500 din * Knjige i CD možete naručiti pozivom na: 064 26 52 916, ili putem mejla: Ova adresa el. pošte zaštićena je od spam napada, treba omogućiti JavaSkript da biste je videli
O knjigama
O “PLAMENU TIŠINE”
Ovo je poezija imenovanja i stanja. Ona nije pjevna ni slikovita, nije melodiozna, ni u jezik zaljubljena. Ona nije pogodna za recitaciju, osim tu i tamo. Osim tu i tamo, u njoj nema ruda i minerala za kojima je potražnja: nema, naime, zvučnih sudara percepcija, ni sklapanja sablažnjivih i duhovitih brakova riječi, nema jarkih drmanja razlozima i zrenicima, ni slasti da se proburazi opna privida, ni potresa kad se tamo, iza opne, ne nađe ništa. Kakva je onda to poezija, i čega u njoj ima? Ne znam bolju riječ od: meditativna. U njoj traju stanja i imenovanja nečega što od pamtivijeka nosi čovjeka, što svuda i uvijek jest čovjekova i rana i izazov, i pitanje i nadahnuće. Jedna karakteristična riječ, "tišina", cilj je i zuj ovih pjesama, kao što je ona i cilj meditacije. Možda bismo se morali vratiti tragom mnogih tisućljeća, u vrijeme prvih zabilježenih čovjekovih pjevanja, kada se ona, ta pjevanja, nisu razlikovala od molitve, od uvida, od mantre pročišćenja, od ekstatičnoga poklika, od izgovaranja sakralne tajne. Možda bismo morali još jednom promisliti je li poezija teo-filozofsko-emocionalna spoznaja, omogućena nečim četvrtim - jezikom ljepote? Možda bismo još jednom morali o tomu promisliti - ne zato da bismo dosegnuli konačni odgovor, već da bismo se načas oprali od zakorjelih definicija i vidika. Poezija, to nisu osjećaji, rekao je Rilke. S tim se slažu ovi stihovi. Oni ne očajavaju, ne podižu bunu, ne padaju u zanose (osim tu i tamo). Oni hoće i hoće doprijeti do konačne riječi. Drugim riječima: do stanja tišine, do uminuća. O tomu razgovaraju sa svojim izgovarateljem, već dva desetljeća. Govore mu što hoće. Ima li nade? On, pomoću njih, objašnjava sebi što hoće, i pomoću njih pamti što voli. Mislila sam da danas više nema takvih pustinjaka. U toj tihoj pohlepi za sobom, ovaj je samogovor nepopustljiv. Što god pjesma načela, od čega god krenula, tu je izgaranje za cjelinom i povratkom. Kao kašalj joj je ta stremnja, ta usmjerenost, kao kašalj ili kao ljubav - ne može se ni sakriti, ni zatomiti. Ali ako čitateljevo iskustvo ne poznaje takvu ljubavnu bolest, ako su mu strana ta stanja spokojnoga pijanstva i ti uvidi u nevidljivi ideal, on će, unatoč jasnoći kazivanja, ostati nedodirnut poezijom ovih pjesama. O moru ne možeš s nekim, tko je more vidio samo na filmu.
P. S.: Riječi pjesme, govora, mantre, čarolije, šuljaju se u krug oko tišine, odakle su vrcnule. I kako se koja od njih baci put osovine kruga, tako se i vrati neobavljena posla. Jer, "Pesma koja se može ispevati nije Večna Pesma". Sve, pa i ono najljepše što je čovjek diljem vremena i širom meridijana pjevao/svirao/slikao/pronicao, spada u taj predani, neumorni, neobavljivi posao. Ali, sporazumjeli smo se s neobavljivošću, i činimo joj na volju: svom snagom trošimo život u smjeru osovine kruga, koji smo mi sami. Vesna Krmpotić
* O «ANTIKVARNICI SRCA»
Iako živimo u vreme u kome je proza preuzela gotovo potpunu dominaciju u književnoj produkciji, postoji nekoliko autora koji se zaista svesrdno trude da povrate ugled poeziji, za koju se u stara vremena, reklo bi se s pravom, smatralo da je kraljica književnih rodova i da se može pisati samo zahvaljujući božanskom nadahnuću. Jedan od takvih pesnika na domaćoj sceni je i Petar Šumski, autor nekoliko neobičnih ali uspelih poetskih i poetsko-proznih eksperimenata („Haiku i zen priče: Darovi vetra/300 lula“, autorsko izdanje, 2004, „Plamen tišine“, Metaphysica, 2006, „Ljubav je život“, Goja, 2007). Svojom novom zbirkom „Antikvarnica srca“, koja u poplavi današnje preterano intelektualizirane poezije deluje kao pravo osveženje, ovaj autor dokazuje da je ostao dosledan idealima traganja za višim smislom života, prevlasti srca nad umom i uspostavljanja ljubavi kao osnovnog zakona života. Iako zbirka počinje ciklusom pesama koje deluju kao da bi se mogle ubrojati u klasičnu ljubavnu poeziju, veoma brzo čitalac otkriva da je „ljubav“ o kojoj autor govori mnogo univerzalnija i da je za njega odnos između dve jedinke samo sićušni deo nečeg daleko obuhvatnijeg i daleko više ispunjujućeg, što nas mami da ga otkrijemo i uronimo u njega. („Danas smo se venčali/Priroda i ja./Nije bilo druge/u blizini pa rekoh: /“Ovakva se ne propušta!”/Danas smo se venčali/Priroda i ja.”). I što dalje odmičemo kroz zbirku, shvatamo da se interesovanja i težnje autora uzdižu daleko iznad uobičajenih, već istrošenih interesovanja tzv. “moderne” poezije, i vraćaju se korenima poetskog izraza – traganju za Transcedentnim Apsolutom (Ja volim prastare reči/sa centrom u Bogu/a ne u grlu...). Tako nas autor, postepeno, vešto vladajući poetskim jezikom, formom i strukturom pesničke zbirke, upućuje nazad u danas gotovo zaboravljeni izvorni domen poezije, u oblast kojoj proza ni u svojim apsolutno najboljim trenucima ne može da pristupi – domen Večne, Neprolazne, Samopostojeće Blažene Svesti. Da traganje za ovim kvalitetom kroz reči, doživljaje i poetska iskustva nije fantazmagorija i himera, već veoma konkretan zadatak pojedinca na ovom svetu (bilo da je on toga svestan ili ne), i da se taj zadatak može ostvariti jedino proširenjem ograničene svesti koju pogrešno smatramo svojim jedinim “ja”, osnovni je motiv i najdublja poruka čitaocu ove izuzetne zbirke. Goran Bojić mr filologije, urednik, publicista
O autoru...
Petar Šumski, stanovnik sveta od 1963., privremeno nastanjen u Beogradu. Tišinar, neizlečivo zaljubljen u Prirodu. Istraživač unutrašnjih prostranstava i riznica iz kojih iznosi poetske i prozne darove. Objavljivao u književnim i neknjiževnim publikacijama... Od 2004. do 2010. pisao kolumnu Ekologija svesti u mesečniku «Zdrav život». Do sada objavio knjige: - Misli neba i zemlje (izbor srpskih narodnih ekoloških poslovica) (2002) - Tomazen: Darovi vetra/300 lula (zbirka haikua i zen priča) (2004) - Plamen tišine – pesme putnika (2006) - Ljubav je Život – eseji o ekologiji svesti (2007) - Antikvarnica srca (2009) - ... (2011)
|
