|
VERA U ČUDA ... Vera u Čudo je vera u Život. I ništa manje od toga. Jer Život sam je: Čudo nad Čudima. Kada to zaboravimo, odvajamo se od Misterije, odvajamo se od Tajne, od Čuda Života, i padamo u bezverje, u sumnju, u beznađe i strah i nesvesni sopstvenog izbora započinjemo hod stazom Smrti. Smrti koja je naličje Života, naličje Čuda, njegovo drugo, posuvraćeno lice. . na njenom Čistom Izvoru. . Deca veruju u Čuda. Jer su čista, jer su im duše poput najčistijeg gorskog kristala ili vode nekog planinskog izvora. A rečeno je: „Budite kao deca...“ Zašto? Jer ona bez ostatka veruju Životu, veruju Čudu Postojanja, i samim tim nisu odvojena od Izvora Života. Zašto nas čuda privlače, ushićuju, zapanjuju? Jer nas vraćaju u stanje deteta koje se divi životu u njegovoj totalnosti, svakom cvetu, insektu, listiću, leptiru, svakom kamenčiću u beskrajnom mozaiku Postojanja - velikoj Misteriji Života i svim licima Života. Divljenje čudu je povratak nevinosti i mudrosti detinjstva koje nije odvojeno od (Velike) Tajne, već živi potpuno uronjeno u Nju, u jedinstvu sa Životom. Kada prestanemo da verujemo u Čuda, prestali smo da verujemo u Život, izgubili smo vezu sa Tajnom koja daje ukus i miris Životu. I život postane manji, ubajati se, izgubi miris, boje, ushite i nadahnuća... Udalji se od nas, jer smo se mi udaljili od Izvora Života – koji je Čudo. Čudo koje ne možemo dokučiti nikako drugačije, osim da mu se predamo i živimo ga, bez sumnje. Ta predaja je čin vere i poverenja u Život. Skok u Tajnu koja za nas postoji samo kada između nas i nje ne stoji misao „Da li...?“, već čisto, neograničeno „Daaa!!!“, bez nastavka, bez repa. A mi znamo čiji je to rep... . Život se ne može shvatiti. Život se može samo živeti. Stavite na mesto reči Život njen sinonim: Bog. I shvatićete svu vrednost vere.
Vere u Čuda. * Petar Šumski
|
Copyright by Tomislav Trbojevic, 2010