Paolo Koeljo: Iz Marijinog dnevnika



...

Sloboda postoji jedino kada je prisutna i ljubav. Onaj ko se potpuno predaje, ko se oseća slobodnim, taj voli celim bićem. A ko voli celim bićem, oseća se slobodnim.

...

U ljubavi niko nikoga ne može da povredi; svako od nas je odgovoran za ono što oseća, i ne možemo drugoga da krivimo za to.

Već sam iskusila patnju kad sam izgubila osobe u koje sam bila zaljubljena. Danas sam čvrsto ubeđena da niko nikoga ne gubi, jer niko nikoga ne poseduje.

...

To je istinsko iskustvo slobode: imati najvažniju stvar na svetu a ne posedovati je.

...

Svako ljudsko biće živi svoju sopstvenu želju; ona čini deo njegovog blaga i, iako je emocija ta koja mnoge može da otera, obično privlači onoga koji je voljen. To je emocija koju je moja duša izabrala, i toliko je jaka da može da se proširi na sve i svakoga oko mene.

 

...

Svakog dana biram istinu sa kojom ću živeti. Pokušavam da budem praktična, efikasna, profesionalna. Ali bih volela da mogu da izaberem, uvek, želju kao moju saputnicu. Ne iz obaveze, niti da ublažim samoću svog življenja, već zato što je to lepo.

...

Jedina naša duboka i iskrena želja jeste da se približimo nekome. Od tog trenutka počinju da se sklapaju veze, muškarac i žene ulaze u igru, ali ono što se desi pre toga – privlačnost koja ih je spojila – to je nešto što je nemoguće objasniti. To je nepatvorena želja, u čistom obliku.

...

I dok je ta želja još u čistom obliku, muškarac i žena se zaljubljuju u život, proživljavaju svaki trenutak, s punom predanošću i svešću, iščekujući neprestano pravi čas za objavu posvećenja.

...

Osobe u tom stanju ne osećaju nikakvu žurbu, ne ubrzavaju događaje nepromišljenim postupcima. Znaju da će se dogoditi ono što je neizbežno, da istina uvek pronađe način da se ispolji. A kad kucne čas, ne oklevaju, ne propuštaju priliku, ne gube ni jedan čarobni trenutak, jer poštuju vrednost svake sekunde.

...

Uopšte, ti susreti se dešavaju kada stignemo do naših granica, kada nam je potrebno da emotivno umremo i vaskrsnemo. Susreti nas čekaju – ali mi u najvećem broju slučajeva izbegavamo da se oni dese. Međutim, kada smo očajni i ništa više ne možemo izgubiti, ili, pak, kada smo oduševljeni životom, tada se nepoznati pojavljuje, i kretanje našeg univerzuma menja pravac.

...

...ljubav ne može da se vodi u svako doba. Postoji skriveni sat u svakome od nas, i da bi se vodila ljubav, kazaljke sata obe osobe treba da pokazuju isti čas u isto vreme. To se ne dešava svakodnevno. Onome ko voli nije potreban seks da bi se osećao lepo. Dve osobe koje su zajedno, i koje se vole, treba da izjednače svoje satove, strpljivo, uz igre i “pozorišne” predstave, sve dok ne shvate da je seks mnogo više od susreta; to je “zagrljaj” u genitalnom delu tela.

...

Sve je važno. Osoba koja intenzivno živi svoj život ima svoja zadovoljstva i ne oseća nedostatak seksa. Kada ona vodi ljubav, to je zbog osećaja ispunjenosti, jer je čaša vina toliko puna da prirodno preliva (...)

...

Kada ne imadoh ništa da izgubim, imadoh sve. Kada prestadoh da budem ono što jesam, pronađoh sebe samu.

...

I... tela uče jezik duše i to se zove seks...

...

Umetnost seksa je umetnost kontrolisanja gubljenja kontrole.

...

Susret žene sa sobom je igra koja može da ima ozbiljne posledice. Božanski ples. Kada se susretnemo, dve smo božanske energije, dva univerzuma koji se sudaraju. Ukoliko susret nema potrebnu referencu, jedan univerzum uništava drugi.

...

Život je kratak - ili suviše dug – da bi sebi mogla da dozvolim taj luksuz da živim loše.

...

Najviši cilj ljudskog bića je da shvati potpunu ljubav. Ljubav nije u drugome, već u svakom od nas i mi je sami u sebi budimo. Međutim, da bismo je probudili, potreban nam je drugi. Univerzum jedino ima smisao ukoliko imamo nekoga s kim ćemo deliti svoja osećanja.

...

(Paulo Koeljo: 11 minuta, Paideia )

*



P.Koeljo: Na obali reke Pjedre sedela sam i plakala

 

Čudo života možemo istinski razumeti jedino ako dopustimo da se dogodi nešto

neočekivano.

...

Jadan je onaj ko se plaši da se izloži opasnostima. Jer, on se možda nikada ne vara, nikad

ne razočarava, niti pati poput onih koji slede neki svoj san. Ali, kada se osvrne za sobom, a

svi se mi uvek osvrćemo za sobom, začuće glas svoga srca kako mu govori: „Šta si učinio sa

čudima koje je Bog posejao duž tvojih dana? Šta si učinio sa sposobnostima koje ti je tvoj

Učitelj poverio? Zakopao si ih duboko u neku jamu iz straha da ih ne izgubiš. Dakle, to je

tvoje jedino nasleđe: izvesnost da si proćerdao svoj život“.

...

Postoje porazi. Ali, njih niko ne može da izbegne. Zato je bolje da izgubite nekoliko bitaka u

borbi za svoje snove, nego da budete poraženi a da pritom čak i ne znate zašta ste se borili.

*


 

Copyright by Tomislav Trbojevic, 2010

toolbar powered by www.mit3xxx.de