poezija sveta

Čuang Ce: Pravi Čovek


...

Šta se podrazumeva pod rečima: „Pravi čovek“?

Pravi ljudi iz davnina nisu se bojali

Kada su bili usamljeni u svojim gledištima.

Bez velikih poduhvata. Bez planova.

U neuspehu nisu tugovali.

U uspehu nisu nalazili samozadovoljstvo.

Verali su se uz litice, ne prepavši se,

Ronili u vodi, ne skvasivši se,

Hodali kroz vatru ne opekavši se.

Tako se njihovo znanje pružalo sve

Do Taoa.

...

Pravi ljudi iz davnina

Spavali su bez snova

Budili se bez briga.

Hrana im beše jednostavna.

Duboko su disali.

Pravi ljudi dišu iz stopala.

Ostali dišu jednjakom,

napola ugušeni. U prepirci,

Oni rigaju svoje argumente

Poput bljuvotine.

...

Onde gde vrela strasti

Leže duboko

Nebeski izvori

Ubrzo presušuju.

Pravi ljudi iz davnina

Nisu znali za strast za životom

Niti za strah od smrti.

Njihov dolazak bio je bez radosti,

Njihov odlazak, u nepoznato,

Bez otpora.

Kako došli, tako otišli.

Oni nisu zaboravljali odakle su došli

Nisu se pitali kuda odlaze,

A nisu ni nepokolebljivo istrajavali

U probijanju kroz život.

Prihvatali su život kakvim je dolazio, radosni,

Prihvatali su smrt kakvom je dolazila, bezbrižni.

I odlazili,

U nepoznato.

...

Nije im palo napamet da se suprotstave Taou

Niti su pokušali da se domisle

Da se Taom okoriste.

Oni su ti koje zovemo pravim ljudima.

...

Slobodnih umova, odlutalih misli,

Vedrih čela, spokojnih lica.

Behu li hladni? Hladni koliko i jesen.

Behu li vatreni? Ne topliji od proleća.

Sve što je poteklo iz njih

Došlo je tiho, kao svako od četiri godišnja doba.

*

ČOVEK SE RAĐA U TAOU

...

Ribe se rađaju u vodi

Čovek se rađa u Taou.

...

Ako ribe, rođene u vodi

Traže duboki hlad

Ribnjaka i bara

Sve njihove potrebe

Su zadovoljene.

Ako čovek, rođen u Taou

Uroni u duboki hlad

Neaktivnosti

Da bi zaboravio agresivnost i zabrinutost

Ništa mu ne nedostaje

Život mi je siguran.

...

Pouka: „Sve što ribi treba

Jeste da se izgubi u vodi.

Sve što čoveku treba

Jeste da se izgubi u Taou.

*

AKTIVNOST I NEAKTIVNOST

...

Neaktivnost mudrog čoveka nije isto što i nerad.

Nije smišljena. Ništa je ne može pokolebati.

Mudrac je ravnodušan jer ga ništa ne pokreće,

a ne zato jer želi da bude ravnodušan.

Mirna voda je poput stakla.

Možeš se ogledati u njoj i videti dlake na svojoj bradi.

Ona je savršena libela.

Stolar je može upotrebiti.

Ako je voda toliko jasna, toliko ravna,

Koliko li je tek čovekov duh?

Srce mudrog čoveka je spokojno.

Ono je ogledalo neba i zemlje.

Ogledalo svega.

Praznina, smirenost, spokoj, bezukusnost,

Tišina, neaktivnost: eto libele neba i zemlje.

To je savršeni Tao. Mudri ljudi tu

Pronalaze svoje odmorište.

Odmarajući se, oni su prazni.

Iz praznine potiče bezuslovnost.

Iz nje, uslovljene, lične stvari.

Tako iz praznine mudraca nastaje smirenost,

A iz spokoja, aktivnost. Iz aktivnosti, postignuće.

Iz nihove smirenosti potiče njihova neaktivnost, koja je,

Sama po sebi, aktivnost

I zato predstavlja njihovo postignuće.

Jer smirenost je radost. Radost je bezbrižnost,

Plodnost niza godina.

Radost svaku stvar oslobađa zabrinutosti:

Jer praznina, smirenost, spokoj, bezukusnost,

Tišina i neaktivnost

Jesu koreni svih stvari.

*

Čuang Ce

 

PJESMA MLADE DJEVOJKE


...

Iduće dvije godine
napustit ću sve vas koji me ljubite
koji me mrzite
koji ne znate da idem pored vas sasvim sama
kao što je sam bio Bog
kad je zidao ovu tijesnu zemlju.
Iduće dvije godine
ja ću se zakloniti suncem
i pustiti svojm nabubrelom tijelu
da otkrije novi smisao
svojih tajnih prolaza.

Iduće dvije godine
dragi
ti ćeš biti sjetni jarbol
a ja oblak bez mjere visine
neprekidno u društvu s jastrebovima
sposobnim da se upropaste.

Iduće dvije godine
makar na metli kao zlobna vještica
odozgo ću kvariti vaše igre
kako nedostojne.

Iduće dvije godine
ja koja nikada nisam učinila hrabar korak
bit ću sudbonosna munja
svima
koji nisu sazreli za pobunu;
neka im potamni razum.

Iduće dvije godine
možda ću ležati u sjeni starih maslina
i sanjati samu sebe.

Iduće dvije godine
tražit će me koji me ljube i koji me mrze
i koji me zbog svoje žalosti
nisu mogli prepoznati
a ja ću boraviti s onu stranu rijeke
u guštiku
s presjajnim očima  
i molit ću se
da nitko ne prijeđe rijeku
da barem jednom ne bih morala
donositi odluku.

Iduće dvije godine
(nije li to vječnost
koja krije svoje korake
broj svojih izdaja)
ja ću potražiti sebe
jer je moja ljubav bila slaba hrana
jer je moja vjernost bila slab ogrtač
svemu što sam ljubila.

*

(Iz zbirke: ISPITIVANJE  TIŠINE, Slavko Mihalić)

*

 

N O S O R O G


...

Ispred svakog bića ukolni svoj štap

da ne povrediš ni jedno od njih.

Ne poželi sina ni saputnika.

Osamljen se kreći kao nosorog.

...

U druželjubivome nastaje sklonost,

za sklonošću sledi sva ova patnja.

Predvidi opasnost u sklonostima.

Osamljen se kreći kao nosorog.

(...)

Opširnije...
 

 

POEZIJA SVETA - SVETA POEZIJA

...


 

 

Fernando Pesoa

VEČITI KALENDAR (izbor)

(Paideia, 1999.)

 

* * *

Nebrojeni u nama žive,

Ako mislim ili osećam, ne znam

Ko je taj što misli ili oseća.

Ja sam samo mesto

Gde se misli ili oseća.

Imam više od jedne duše.

u meni je više ja od ovog jednog mene.

Ipak postojim

prema svima ravnodušan.

Sve ih ućutkam: govorim ja.

Unakrsni impulsi

Svega sto osećam il ne osećam

Bore se u ovom meni koji sam.

Ali ja pažnju ne obraćam. Ne diktiraju ništa

Onom meni koga znam: pišem sam.

*

Iz mog sela vidim sve sto se sa zemlje može videti od Vasione...

Zato je moje selo veliko kao bilo koje drugo mesto,

Jer ja sam po meri onoga sto vidim

A ne po meri svoje visine...

U gradovima život je manji

Nego ovde u mojoj kući na vrhu ovog brega.

U gradu velike zgrade zagradjuju vidik,

Zaklanjaju obzorje, odvlače naše poglede daleko od svakog neba,

Pretvaraju nas u patuljke jer nam uskraćuju ono što nam naše oči

mogu dati,

I stvaraju od nas siromahe, jer je gledanje naše jedino bogatstvo.

*

 

Opširnije...
 



Copyright by Tomislav Trbojevic, 2010

toolbar powered by www.mit3xxx.de