shumski knjige

Rečnik dobrih reči

- Priručnik ekologije govora -


...

Nekoliko dobrih reči na početku...

...

Misli postaju osećanja.
Osećanja postaju reči.
Reči postaju dela...
Pazi šta govoriš!

*

Reči razdvajaju i reči spajaju...
Reči zavode i rasvetljavaju...
Reči razboljevaju i isceljuju...
Reči lede i otapaju...
Reči udaraju i reči miluju...
Reči ubijaju i vaskrsavaju...
Reči razaraju i stvaraju...

Reči mržnje i reči Ljubavi...
Reči zla i reči Dobra...

Koje pobeđuju?
One koje izgovaraš.

*

Kod kuće, u prolazu, na ulici, u prevozu, u dnevnoj štampi, sa TV-a, na poslu, u domovima zdravlja, na šalterima institucija, u supermarketima , u kafićima, sa filmskih ekrana, iz poslaničkih i školskih klupa (...), od prijatelja i rođaka, poznanika i neznanaca, bliskih i dalekih, dragih i manje dragih ljudi -  svakodnevno smo u prilici da čujemo reči koje nam parajuju uši, vređaju dostojanstvo, povređuju dušu, zatvaraju srce, unižavaju našu ljudskost, čine nas napetim, nervoznim, ljutim, tužnim, besnim, depresivnim ili beznanadnim... To su optužbe, pretnje, laži, uvrede, kletve i klevete, reči razdora, straha, mržnje, osude, nerazumevanja, netolerancije, neljubavi, nezadovoljstva... Reči koje zatvaraju horizonte, zamućuju svest, skupljaju nas u sebe, oduzimaju nam energiju i radost življenja, čine nas manjim nego što jesmo... Zle i opake reči kojih je toliko oko nas u svakodnevnoj komunikaciji, u svakom segmentu života, da ih često gotovo i ne primetimo, rutinski ih i sami izgovarajući u situacijama kada smo umorni, napeti, razdraženi, depresivni, tužni, nezadovoljni... Reči konflikta. Reči mržnje i netolerancije. Reči tame. Reči protivnice života...

Činjenica je da nam one ne pomažu da budemo bolje, bliže sebi ili rešenju problema koji je povod za njihovo izgovaranje, već nas čine još umornijim, napetijim, depresivnijim, tužnijim, beznadnijim, nečovečnijim, udaljenijim od drugih kojima bismo da se približimo, udaljenijim od sebe i svetla, tj. izlaza koji tražimo... Suviše ih je svuda oko nas. Zato ih ovde neću navoditi. Jer ovo je Rečnik dobrih reči.

...

Šta su dobre reči i zašto su nam važne?

Dobre reči su one koje nam šire krila, vraćaju osmeh na lice, podižu energiju, povezuju nas jedne sa drugima, svetom i Univerzumom, i pre svega, sa nama samima, sa našom suštinom... To su svetle reči koje ne traže izvinjenje kada ih jednom izgovorimo, koje nama i drugima koji ih čuju miluju i leče dušu, dižu nas i daju snagu da nastavimo dalje i kada posrnemo. To su reči snage.  To su reči isceliteljke. To su reči čuvarke prijateljstva. To su reči ljubavi. To su životvorne reči. To su reči kojima se čovek uzdiže do Prve Reči, ili joj se „opasno“ približava. To su reči Pragovora, najbliže jeziku Neba, anđela i Izvora. To su reči koje čoveku vraćaju dostojanstvo, volju, smisao i radost života..

Ali... Uvek postoji neko ali... Koliko su tamne reči gotovo nedvosmislene po tonu i sadržaju, po emociji i energiji sa kojima su izgovorene, toliko su reči svetla podložne različitim tumačenjima, odnosno shvatanjima! Tako i same postaju izvor nerazumevanja.

Zlo je nekako uvek zlo. I jasno se oseti, i čuje u rečima i iza njih. Kao da ga bolje razumemo i jasnije čujemo u okruženju sveprisutnog zla, nego jezik dobrote... Ne govorim napamet. Govorim o onome što nam se svakodnevno servira kao relevantna slika stvarnosti. Samo pogledajte bilo koji dnevnik ili naslovnu stranu dnevnih novina i odmerite količinu dobrih i loših vesti. Prve i udarne su, gotovo uvek, one najlošije, pune nasilja i loših, tamnih reči...

Ali, vratimo se dobrim rečima. Svetlost i njen govor ima svoje valere koji potiču od našeg razumevanja  uslovljenog iskustvom, vaspitanjem, znanjem, obrazovanjem, kulturom iz koje smo potekli, okruženjem u kome odrastamo, duhom vremena, tj. istorijskim trenutkom itd... Sve to nekako utiče na našu percepciju i razumevanje ovih reči, na značenje koje im pridajemo. Iako većini ljudi ove reči znače približno isto (ili bar tako mislimo), iznenadili biste se koliko, u zavisnosti od stepena obrazovanja, kulture ili uzrasta - ima razlika u poimanju i tumačenju svakodnevnih, običnih pojmova kao što su: radost, bliskost, prijateljstvo, vernost, vrlina, Bog, čovečnost, duhovnost, dobro, sloboda i, naročito, u tumačenju reči „ljubav“... Toliko da je Rejmond Karver jednoj svojoj priči, zapravo čitavoj zbirci, dao naslov: „O čemu govorimo kada govorimo o ljubavi?“ Verujte mi na reč, da ni ja, ni vi nemamo pojma o tome! Pozovite prijatelje, ili sedite sa vama najbližom osobom i zamolite je da kaže šta je za nju ljubav. Ili još bolje, da napiše na parčetu papira. A zatim i vi učinite isto. A zatim i vaši prijatelji. Kada budete suočili tumačenja, tj. interpretacije pojma ljubavi, ili ćete se posvađati, ili ući u dugu raspravu... Pa čak i da se složite oko značenja pojma ljubavi, nikada nećete imati isti doživljaj! U svakom slučaju, bićete zapanjeni kada vidite koliko je razlika u poimanju i tumačenju ovog i svakog temeljnog pojma koji svi koristimo, koji usmerava naše živote, nadahnjuje nas i daje nam smisao, a kada treba da podelimo doživljaj – oko njega se rastanemo... Videćete da rutinski koristeći reč ljubav u svakodnevnoj komunikaciji, uopšte ne govorimo o istoj stvari! I to nije jedina reč koju ne shvatamo na isti način.

Dobre reči su višeznačne i višeslojne: sloboda može biti „za“ nešto ili „od“ nečeg;  blago može biti duhovno ili materijalno, baš kao i blagostanje...; poezija može biti književna forma, ali i poezija pokreta, ukusa, mirisa, dodira, življenja... Prepuštam vama dalje istraživanje i otkrivanje značenja dobrih reči.

Ono što se podrazumeva, ili bi trebalo da se podrazumeva kao zajednički pojam, isti za sve, uopšte to nije. Onoliko je shvatanja ljubavi, dobra, prijateljstva, duhovnosti, vrlina, slobode... - koliko i ljudi. Istina je da su ove reči, iako svakidašnje, po nečemu specifične. One ukazuju na vrednosti, opšteljudske, univerzalne, kosmičke – kako hoćete – ali vrednosti. Kada ih mi kao pojedinci koristimo, postaju još specifičnije, jer onda ukazuju na naše poimanje vrednosti, na naše lične vrednosne sisteme, na značaj i značenje koje pridajemo tim(,) temeljnim ljudskim vrednostima. Mi uopšte ne koristimo isti rečnik, rečnik Stvarnosti. Koristimo iste reči kojima pridajemo lična, često potpuno različita ili suprotna značenja. Koristimo iste reči, ali ne govorimo istim jezikom (čak i kada se služimo istim, maternjim jezikom)... Onoliko je rečnika koliko i ljudi, jer naši personalizovani rečnici pripadaju sferi uma i subjektivnog iskustva, lične interpretacije sveta – a ne Stvarnosti. Ukratko, ne živimo u Jedinstvenoj Stvarnosti, već u svetovima naših mentalnih projekcija i tumačenja Stvarnosti. Zato se i ne razumemo najbolje.

Pa kako je onda moguće da se sporazumemo? I da li je uopšte moguća jasna, precizna komunikacija između nas? Na ovom nivou razumevanja na kome smo sada – nije. Zato  se ponekad svađamo. Zato ulazimo u konflikte, započinjemo tuče i ratove, rastajemo se u suzama, odlazimo povređeni, uvređeni, ranjeni... Reči nas često razdvajaju, dovode do nerazumevanja i razdora, uprkos često najlepšim i najčasnijim motivima sa kojima ih koristimo... Čak i ako stavimo po strani svaku namernu zloupotrebu reči, zlonamernu manipulaciju rečima i izvrtanje značenja zbog lične koristi – ništa ne vredi. Nesporazumi se stalno dešavaju. Vavilonska kula je učinila svoje. Neko je pomešao jezike i značenja, pomutio nam percepciju, i sada svako od nas govori svojim jezikom, jezikom svog (ne)razumevanja Stvarnosti. Reči su, prividno iste. Ali samo na površini. One su samo paravan, samo konvencijama prihvaćena kulisa. Emocija, značenje i energija iza njih je različita, obojena ličnim iskustvom, potrebama i posebnošću svakog čoveka.

Šta možemo da učinimo (i možemo li išta povodom toga da učinimo), da bismo progovorili istim jezikom, ili bar približili naše razumevanje reči i Stvarnosti koju označavaju, i time smanjili mogućnosti za nerazumevanje i konflikt na minimum? Za početak možemo da ispišemo, svako svoj, Rečnik dobrih reči – onih koje nam šire krila, vraćaju osmeh na lice, podižu energiju, vraćaju dostojanstvo, volju i radost življenja...

Zašto je to važno i kuda to vodi? Mnoge su dobrobiti tog malog napora, u šta ćete se uveriti uzimanjem ove knjige u ruke i njenim ispisivanjem. Prva dobrobit je bolje poznavanje i razumevanje sebe samog. Druga je: bolje poznavanje i razumevanje vaših bliskih, jer, kada zavirite u njihove rečnike (ako vam dopuste:) – bolje ćete moći da razumete razloge nekog nesporazuma ili konflikta kada vidite jezik Stvarnosti kojim vaši bliski govore, i shvatite da taj jezik nije isti kao vaš. Tek tada, približavanjem vaših rečnika, tj. jezika kojima govorite, može da počne proces približavanja vaših bića, kroz prepoznavanje i uvažavanje različitosti, kroz poštovanje drugog i njegovog svetonazora. Kada uporedite vaše Rečnike dobrih reči, postaćete bliskiji, povezaćete se više i biti bliže istini: vašoj i istini drugog čoveka... A to je dobra osnova za iskrenu i jasnu komunikaciju.

...

Šta je Rečnik dobrih reči?

Rečnik dobrih reči je prvi priručnik ekologije govora kod nas: svesnom promenom govora menjamo svest o izgovorenom i odnos prema Stvarnosti. Ovaj Rečnik je most preko ponora nerazumevanja, korak u pravcu boljeg razumevanja sebe, drugog i sveta. Istovremeno je i sredstvo, odnosno alat za transformaciju svesti, preusmeravanjem pažnje sa tekuće zaokupljenosti površnošću, ispraznom zabavom i jezikom crnih hronika, na svetlost, dubinu i značenje onih pojmova koji nas upućuju na neprolazne vrednosti koje su u osnovi svake, pa i naše egzistencije – ma koliko stvarnost ponekad izgledala udaljena od njih.

Posmatrajući ove pojmove, ove dobre reči, pokušavajući da shvatimo šta one nama znače, ulazimo u rezonancu sa njima. Poklanjajući im našu pažnju, budimo njihov energetski potencijal koji se nalazi sakriven u nama i počinje proces usklađivanja, uzajamnog osnaživanja. Što više pažnje budemo poklanjali značenju tih pojmova, energiji dobrih reči, to će one jače vibrirati u nama dovodeći do harmonizacije naše duše, odnosno svesti, podsvesti i nadsvesti, sa kvalitetima tih reči, odnosno kvalitetima koje one označavaju. I one će na dubokom nivou početi da nas isceljuju svojim značenjem, zračenjem i smislom.

Da bismo se iscelili, da bismo iscelili ne samo jezik kojim govorimo, već i naša osećanja, misli i dela, odnos prema svetu i životu, vraćamo se obrnutim putem od staze opisane u podnaslovu koja vodi od misli, preko emocija i reči do dela. Polazimo od svesnog izbora i promišljanja reči, menjamo izvornu misao, osećanja i, posledično – naša dela. Misao je tvoračka. Osećanje je tvoračko. Reč je tvoračka. I delo, na samom kraju. Ako smo dosledni sebi, naše misli postaju reči, koje postaju dela. Zato je važna svest o tome šta mislimo i govorimo. To, na dubokom nivou boji i određuje naš život. Ili, rečima Oca Tadeja: „Kakve su ti misli, takav ti je život.“

Tako ovaj Rečnik kroz interakciju postaje iscelitelj naše duše, našeg života. Okrećući našu pažnju sa sveprisutne površnosti tame koja nas zaokuplja i hipnotiše, ka dubinama svetlosti u nama čiji su materijalni izraz ove dobre reči, preokrećemo tok energije života... Jer energija ide tamo gde je pažnja. Ako gledamo u tamu, energija ide tamo. Ako gledamo u svetlost – energija ide u svetlost. Prema jednoj indijanskoj legendi, u svakom čoveku žive dva vuka koji se od pamtiveka bore na život i smrt: svetli i tamni. Jedan predstavlja dobro, drugi – zlo. I, koji pobeđuje? Onaj koga hraniš. Onaj kome poklanjaš pažnju.

I to je prvi korak na putu isceljenja našeg poimanja sveta i Stvarnosti – preokretanje toka pažnje ka dobrom, ka suštinskim vrednostima i definisanju njihovog značaja u našem životu. Tome ovaj rečnik služi. To je njegova osnovna zamisao i svrha. Da pokrene u nama proces isceljenja duše-svesti na svim nivoima. Da nas podstakne da preispitamo sopstvene vrednosti. Da redefinišemo temeljne pojmove našeg života i shvatimo njihov značaj. Da odredimo prioritete. Da osetimo toplinu u srcu uviđajući koliko je dobrog u životu, u svetu u kome živimo, uvek dostupno – samo ako gledamo na pravu stranu, samo ako mu posvetimo pažnju. Da nam pomogne da govor mržnje i netolerancije, zamenimo govorom ljubavi.

Dobre reči su samo podsetnici na to zaboravljeno, sveprisutno dobro u nama i oko nas. Ali uvek, uvek – to dobro počinje u nama, širi se kao plamen i otvara dobro oko nas. Jer, šta ako trenutno nema nikog oko nas da nam to dobro kroz reči, osećanja, misli i postupke – pruži? Hoćemo li bespomoćno sedeti i čekati da se neko pojavi? Možda princ na belom konju? Ne. Mi sami moramo biti Izvor, mi moramo biti ti koji će širiti dobro, makar i ne bilo nikog da ga primi. Šaljući dobre misli i reči u svet, povećavamo mogućnost istog takvog odgovora.

Sve je stvar izbora. Uvek postoji i drugi izbor. Izbor tamnih reči. Čujemo ih posvuda, svakodnevno. I svaki izbor privlači sebi sličan izbor. Zato, koristimo one reči koje želimo da se manifestuju u našem životu – kao Stvarnost našeg života. Kao što reče Mahatma Gandi: „Ti budi promena koju želiš da vidiš u svetu!“ Promenimo rečnik – i promenićemo život! Rečnik dobrih reči je poziv na takvu promenu.

...

Kako se piše Rečnik dobrih reči?

Natenane. Bez žurbe. U trenucima opuštenosti. U trenucima jasnoće. Ali i u trenucima kada vam jasnoća nedostaje i pokušavate da je dostignete. Uzmite olovku u ruke. Znate, onu stvar kojom popunjavate račune, potpisujete se ispod dokumenata (u bankama, opštinama, poreskim upravama...), ili na razglednicama i čestitkama, rešavate ukrštene reči... Šalim se, naravno. Nije još dotle došlo da smo zaboravili šta je to olovka! Ali na dobrom smo putu...

Nađite mirno mesto na kome vas neće uznemiravati i prekidati. Isključite mobilni telefon na neko vreme, ako ste dovoljno hrabri... Možete vi to. Imam puno poverenje u vas! Izaberite pojam koji želite da osvetlite, razjasnite. Posmatrajte u svesti tu reč i pokušajte da prizovete u sećanje što više asocijacija koja ona u vama izaziva... Ne ispisujte ih sve (ali i možete, u posebnoj svesci koja bi mogla biti prošireni deo Rečnika), samo ih se prisetite: mirisa, boja, ukusa, situacija, ljudi, mesta, trenutaka, osećaja koje povezujete sa izabranim pojmom... Osetite reč i njeno značenje u potpunosti. Stopite se sa tim pojmom: ljubavi, istine, slobode, zajedništva, stvaranja... – šta god da ste izabrali. Osetite potpuno sve u vezi tog pojma, te dobre reči: šta vama ona znači, sa čime ili kime je povezujete, kako utiče na vas kada o njoj mislite, koliko je prisutna i stvarna u vašem životu kao iskustvo, a ne samo reč koja na to iskustvo ukazuje...

Ne žurite sa definicijom kao krajnjim određenjem. Srodite se sa izabranom rečju (bez obzira da li je ona izabrala vas ili vi nju) i dišite je, živite sa njom neko vreme: sat, dan, nedelju – koliko je potrebno. Ništa ne forsirajte! I kada vam se prave reči jave, kada prepoznate u srcu ono što za vas ta reč zaista znači - stavite to na papir – neki za tu svrhu izabrani papir koji ćete ubaciti pod odgovarajućim pojmom između stranica vašeg Rečnika.

Kada ste napisali sve što ste u tom trenutku imali da kažete, ubacite ispisani list papira između stranica Rečnika, zatvorite ga na neko vreme i odložite. Dan, dva, nedelju dana. A onda ga ponovo otvorite i pročitajte šta ste zabeležili. Osetite - da li je to TO? Da li biste nešto promenili? Dodali ili oduzeli? Učinite šta god je potrebno. I kada to bude – TO, ako ste zadovoljni i više nemate šta da dodate – unesite sada taj list ili prepišite definiciju reči na odgovarajuće mesto u Rečniku. Sada ste na neodređeno vreme definisali značenje te reči u vašem vrednosnom i spoznajnom sistemu, u vašem Rečniku dobrih reči, ali i u vašem životu. Sada možete da poklanjate, razmenjujete, preispitujete, odmeravate vašu dobru reč sa drugima, vama bliskima, koji takođe ispisuju svoje Rečnike dobrih reči.

...

Koje su posebnosti ovog Rečnika?

Za razliku od drugih knjiga, ovu knjigu, tj. Rečnik - pišete vi, i vaši prijatelji, poznanici, voljeni – svako do koga ova knjiga dođe. Moj je samo uvod, samo podsticaj na istraživanje i otkrivanje. Svaki primerak Rečnika biće ličan i unikatan onog trenutka kada ga otvorite na slovu A i počnete da ispisujete Rečnik vaše duše na ove stranice do samog kraja, do poslednje reči na Š. I taman kada pomislite da ste završili, da ste sebi (i drugima) definisali sve važne pojmove navedene na ovim stranicama, i taman kada se zapitate: „I, šta sad?“ – stiže dobra vest! Pisanje ove knjige-rečnika zapravo nikada ne prestaje! Ako ga napišete prvi put sa 15 godina, možete ga pročitati ponovo sa 18... 25... 30... 47... 60... 80... 105 - i shvatiti da se vaše razumevanje sveta, pa time i vaš rečnik – promenio! I tada, svaki put, možete dodati nove stranice u Rečnik i na njih ispisati vaše novo razumevanje dobrih reči i pojmova Stvarnosti koja nas okružuje i ispunjava. Kako rastete i sazrevate, raste i menja se vaša percepcija, znanje, razumevanje, širi se i vaš spektar dobrih reči. Možda otkrijete mnoge nove reči koje do sada nisu imale svoje mesto u rečniku... Ubacite ih! Ne ograničavajte se izborom dobrih reči koji sam vam ja ponudio. Ovaj izbor je, kao i svaki drugi, ograničen životnim iskustvom, znanjem, vaspitanjem, obrazovanjem, kulturom, jasnoćom percepcije i razumevanja... Ko zna šta sam sve propustio! Ali, tu ste vi da me ispravite, dopunite i - dopišete...

I još, kada ispišete šta za vas znače temeljne ljudske vrednosti poput ljubavi, slobode, radosti, prijateljstva, zdravlja, života, istine... – i uporedite ih sa tim kako zaista živite, možda spoznate da se slika u Rečniku i odraz vašeg života ne podudaraju u potpunosti, da zapravo ne živite po vašem Rečniku dobrih reči... A to je idealna prilika za promenu kursa jer, poziv je tu, pred vašim očima - upravo ste ga ispisali!

Ovaj rečnik, dakle, možete doživeti i kao edukativno i kao terapeutsko sredstvo za postizanje veće jasnosti u životu, pročišćenje duše i duha, upoznavanje sa samim sobom i drugima, uzdizanje svesti o našoj sveopštoj povezanosti... Možete ga doživeti i kao interaktivno sredstvo komunikacije sa vašom dušom, podsticaj za preispitivanje, sredstvo promene svesti i posledično - života... Vi pišete Rečnik, Rečnik piše vas!

Ali kako god ga doživeli, siguran sam da ćete, kada krenete da definišete svoju stvarnost ispisujući poruke svoje duše na stranama ovog Rečnika, osetiti bar delić uzbuđenja, delić zaraznog entuzijazma zbog prilike da se sretnete sa samim sobom i svojim najdubljim uverenjima, dok budete istraživali šta za vas znače temeljne ljudske vrednosti označene pojmovima ljubavi, vere, prijateljstva, milosti, radosti, slobode, istine... – vrednostima bez kojih život ne bi bio ni moguć, ni vredan življenja. A razjašnjenje značenja ovih pojmova je tek prvi, važan korak, u pravcu viđenja i razumevanja Stvarnosti iza reči...

...

Srećan Vam početak ispisivanja Vašeg ličnog Rečnika dobrih reči,

Dnevnika Vaše Duše!

 

Sa ljubavlju,

Petar Šumski


...


REČNIK DOBRIH REČI
- Priručnik ekologije govora -

Obim: 316 str.

Pismo: latinica

Format: A5

Broširano i ručno uvezano

Izdanje: Knjižarsko prozorče, 2015.

Cena: 850 din

*

Informacije i porudžbine

Ova adresa el. pošte zaštićena je od spam napada, treba omogućiti JavaSkript da biste je videli

+381 (0)64 26 52 916

*

Promocija

Rečnika dobrih reči

Vreme: Sreda, 23.12. sa početkom u 19 h

Mesto: Zeleni Venac 11/I, kod Tome

Sagovornik: Aleksandra Vukićević

*

Dobrodošli!

 

„RUŽA SRCA“ - pesme Središta


- isceljujuća moć poezije i muzike -


...

...

Ja pamtim govor Tišine

i vetra u krilima ptica

i snivam šapatom sunca

i odjekom kamenih litica...

*

Od davnina je poznata isceljujuća moć muzike i reči. Drevna plemena i narodi bez pisma sa

svih meridijana, oduvek su u šamanskim obredima, inicijacijama, sezonskim svetkovinama i

proslavama – koristili moć muzike, pesme i plesa, ne samo u cilju prenošenja i očuvanja

sopstvene tradicije i zajedništva, tj. potvrđivanja osećaja plemenske pripadnosti i

povezanosti, već i u cilju očuvanja telesnog i duševnog zdravlja, odnosno psiho-fizičkog

normaliteta pripadnika zajednice. Reči šamana (iscelitelja), najčešće pevane uz ritmičke

zvuke doboša i melodijskih instrumenata, imale su magijsku moć u ritualima pročišćenja i

isceljenja. Od pradavnih vremena do danas, muzika, ritam i reč (pesma pre svega), kada se

pravilno koriste, imaju važnu ulogu u isceljivanju i očuvanju duševnog i telesnog zdravlja,

povezivanju ljudi od srca-srcu i uzdizanju svesti i duha zajedništva. Savremeni masovni

koncertni spektakli zamenili su šamanske obrede i plemenske svetkovine, a knjige i razne

publikacije (pisana reč) – zamenile su usmena predanja i pesme koje su stariji prenosili

mlađima s kolena na koleno.

...

U našem narodu postoji izreka: „Lepa reč i gvozdena vrata otvara...“ Ta vrata su - vrata

ljudskog srca, a lepa reč je danas potrebnija nego ikad. U vreme sveopšte

tehnologizacije, otuđenja, mas-medija i mas-kulture, sveopšte zagušenosti informacijama i

agresivne (zlo)upotrebe reči – lepa reč, ona koja dira i otvara ljudsko srce – postala je

retkost. Tišina je još ređa privilegija. Kako je ljudski um uglavnom nenaučen (tačnije:

odučen) da sluša i čuje tišinu i prepozna poruku koju ona nosi, duhovna muzika i poetska

reč koji su najbliži izvornoj Tišini i magijskoj moći prvobitne Reči, tj. zvuka („U početku

beše Reč“) - ostaju najadekvatniji prenosioci značenja i zračenja poruke Izvora koja nas

isceljuje i vraća celovitosti i Jedinstvu. Jer, osnovna bolest savremenog čoveka je

fragmentacija (rasparčanost) individualne svesti i duše (kao proizvod egoističnog uma) koja

se, prirodno, širi na nivo kolektivne svesti koja postaje individualistička, međusobno

(p)odeljena i odvojena od celine stvarnosti. Fragmentacija je tako potpuna, a rasparčana

svest, odnosno lažna svest ne-jedinstva, vodi u bolest.

...

Odvojenost od Celine vodi disharmoniji, disharmonija disfunkcionalnosti svesti (uma), što se

prenosi na telesni nivo, pa tako u realnosti imamo sveopštu borbu na svim nivoima: od nivoa

individue (unutrašnji konflikti), preko naroda (ratovi između država), do planetarnog nivoa

(globalno uništavanje prirode, sveopšti rat protiv Života)!

...

Na ćelijskom nivou, ta sveopšta bitka svih protiv svih, nepovezanost i neprepoznavanje

jedinstva, tj. celine organizma – manifestuje se kao rak – borba agesivnih, odvojenih ćelija

tela protiv drugih ćelija istog tela i celine organizma, rat čiji je krajnji ishod u slučaju pobede

„agresora“ – smrt celine, odnosno poraz i jednih i drugih.

...

Haotičan, nemiran um, odvojen od svesti Jedinstva, od Izvora Života – stvara patnju,

razaranje i smrt svuda oko sebe.

...

Terapija muzikom i stihom

...

Kada nam se srca otvore i stanu

jedno naspram drugog kao dva ogledala

mi kapije Večnosti tada otvaramo

i kroz njih bez pokreta prolazimo...

...

Svrha muziko i stihoterapije je umirenje ljudskog uma, spuštanje svesti u Srce i

uspostavljanje izgubljene harmonije sa Celinom Postojanja na nivou Duše, koja je sedište

emocija. Emocije su ključ, je su energetska hrana i pokretač svih ljudskih akcija.

Balansiranjem emocija, pročišćavanjem, isceljivanjem i uzdizanjem u tački Raskršća (Srca) –

balansira se ceo organizam i prevodi iz stanja mentalne uznemirenosti u stanje spokoja i

(pre)bivanja u Srcu. Ovo prividno spuštanje iz uma (sa nivoa mentala) u Srce je, zapravo,

uzdizanje svesti Jedinstva bez koje nema stvarnog zdravlja, ni opstanka čovekovog.

...

Čovek koji prebiva u srcu, u Središtu Stvarnosti, ne može da povređuje sebe, bližnje i druga

živa bića. Čovek koji boravi u srcu, u miru i ljubavi sa sobom i svetom, ne može da uništava

život u bilo kom obliku. Čovek koji je dostigao Ružu Srca – prebiva u radosti Bića gde

odvojenosti nema i ne može je biti.

...

CD „Ruža Srca“ – pesme Središta

...

Otvorimo Srca za Dobre Vesti.

Uđimo u svete Ljubavi hram:

Samo tamo možemo se sresti

gde Ljubav briše strah, bol i sram…

Na CD-u "Ruža Srca", nalaze se 33 pesme posvećene ljubavi prema Prirodi, Ženi i Bogu

- ukratko: Životu. Sa pažljivo biranom muzikom u pozadini, one čine celinu koja svojom

vibracijom ima moć da pokrene i pročisti emocije sa podsvesnih nivoa, smiri um (svest), i

otvori Srce (nadsvest) za bivanje u Jedinstvu.

...

Ovi stihovi imaju moć da okrenu fokus svesti (pažnje) od uzburkane svakodnevice, ka

Izvoru Stvarnosti u nama – našem duhovnom Srcu. Proces koji se odvija je -

usredištavanje. Zato u podnaslovu CD-a stoji: Pesme Središta. Povlačenjem svesti od

buke uma i prolaznih misli ka vibracijama muzike i stihova, um se smiruje, duša se čisti i

otvara za dublju stvarnost: Tišinu koja je Izvor iza svih reči i zvukova.

...

Da bi proces isceljivanja duše i tela i buđenja svesti bio što uspešniji, od suštinske je

važnosti da odvojite posvećeno vreme i obezbedite optimalne uslove za slušanje „Ruže

srca“: u tišini sobe, bez spoljašnjih uznemiravanja. Ako živite u gradu, znate da je tišina,

zapravo, najveća privilegija i najređe blago koje možete sebi da priuštite. Učinite baš to!

Pronađite, stvorite i poklonite sebi vreme za bivanje u Tišini. Videćete da je to najveći dar i

čin najveće ljubavi i, istovremeno - izvor najdublje radosti koje sebi možete pružiti.

...

Stihovi i muzika snažno upućuju na tu Tišinu, na tu dublju Istinu u svakome od nas, i na neki

način predstavljaju pripremu za skok u Tišinu koji svako svojom svešću mora da učini sam!

Zato je dobro da posle svake ili posle nekoliko odslušanih pesama, napravite pauzu i

ostanete u tišini: ispražnjeni od uobičajenih sadržaja uma, svakodnevnih briga, planova,

želja... Jednostavno, kao što ste s pažnjom slušali stihove i muziku, sa istom pažnjom

nastavite da osluškujete tišinu iza muzike i reči – kao prirodan nastavak i sveprisutnu

pozadinu ili treći isceljujući element ovog CD-a. Jer Tišina to i jeste: ona je nečujni ključni

sastojak koji stoji iza moći reči i muzike i leči na najdubljem nivou – tamo gde ni muzika ni

reči ne dopiru. Čućete je vrlo jasno ako svoju pažnju (svest) održite u miru, ne dopuštajući

ni jednoj misli da se nametne i zatalasa glatku, smirenu površinu jezera vaše svesti.

...

Kada je svest u tom stanju potpunog, nepomućenog mira, bez spoljašnjih uznemirujućih

sadržaja, ona gubi svoje individualne granice, širi se i stapa sa kosmičkom svešću čiji je

neodvojiv deo. Svest oslobođena stiska ego-uma vraća se svome Izvoru, svojoj

sveukupnosti: Tišini koja je kolevka i matrica svega stvorenog. To je ulazak u meditaciju, u

tihovanje. To je povratak Domu.

...

Slušajte Tišinu i ona će vas isceliti! Budite spokojni. Ostanite u Tišini.

*

Kada voliš, stvarna si.

I nije važno koga:

adresa može biti lažna

ali je ljubav stvarna

i samo je ona važna...

Voli i ne pitaj kome

ljubav daješ.

Ne možeš promašiti Boga.

Samo Njega ljubiš,

ljubeći ma koga.

*


Naslov: Petar Šumski: RUŽA SRCA -  pesme Središta

Format: Audio CD

Trajanje CD-a: 63 min

Cena: 600 din

Porudžbine na: Ova adresa el. pošte zaštićena je od spam napada, treba omogućiti JavaSkript da biste je videli

+ 381 (0) 64 26 52 916

 

Petar Šumski, knjige




PLAMEN  TIŠINE

Meditativna poezija

Pogovor: Vesna Krmpotić

Obim: 124 str.

Format: A5

Latinica, broširano

Izdavač: Metaphysica, 2006.

Cena: 500 din

*


...

Eseji o ekologiji svesti

Obim: 136 str

Format: A5

Latinica, broširano

Izdavač: Goja, 2008.

Cena: (rasprodato)

*



ANTIKVARNICA  SRCA


Ljubavna i meditativna poezija

Obim: 164 str.

Format: A5

Latinica, broširano

Izdavač: Kjižarsko prozorče, 2009.

Cena: 500 din

*


...

RUŽA  SRCA

...

Na CD-u "Ruža Srca - pesme Središta"

nalaze se 33 pesme Središta,

posvećene Ljubavi prema Prirodi, Ženi, Bogu -

zaodenute odabranim instrumentalima iz svekolike muzičke tradicije

(klasika, jazz, world music, new age ambijentali, filmska muzika...)

*

Kada voliš, stvarna si.

I nije važno koga:

adresa može biti lažna

ali je ljubav stvarna

i samo je ona važna...

. ..

Voli i ne pitaj kome

ljubav daješ.

Ne možeš promašiti Boga.

Samo Njega ljubiš,

ljubeći ma koga.

...

Otvorimo srca za Dobe Vesti.

Uđimo u svete Ljubavi hram:

Samo tamo možemo se sresti

gde Ljubav briše strah, bol i sram…

*


Trajanje CD-a: 66 min

*
Fotografije, poezija, izbor muzike i naracija:
Petar Šumski

*
Snimanje i produkcija:
Branko Isaković
"devineSound studio"

*
Priprema za štampu:
Ana Momirov

*
Autorsko izdanje,
Beograd 2012.

*

Cena: 500 din

*

Knjige i CD možete naručiti pozivom na: 064 26 52 916,

ili putem mejla: Ova adresa el. pošte zaštićena je od spam napada, treba omogućiti JavaSkript da biste je videli

 


 

O knjigama


O “PLAMENU TIŠINE”

Ovo je poezija imenovanja i stanja. Ona nije pjevna ni slikovita, nije melodiozna, ni u jezik zaljubljena. Ona nije pogodna za recitaciju, osim tu i tamo. Osim tu i tamo, u njoj nema ruda i minerala za kojima je potražnja: nema, naime, zvučnih sudara percepcija, ni sklapanja sablažnjivih i duhovitih brakova riječi, nema jarkih drmanja razlozima i zrenicima, ni slasti da se proburazi opna privida, ni potresa kad se tamo, iza opne, ne nađe ništa.

Kakva je onda to poezija, i čega u njoj ima?

Ne znam bolju riječ od: meditativna. U njoj traju stanja i imenovanja nečega što od pamtivijeka nosi čovjeka, što svuda i uvijek jest čovjekova i rana i izazov, i pitanje i nadahnuće. Jedna karakteristična riječ, "tišina", cilj je i zuj ovih pjesama, kao što je ona i cilj meditacije.

Možda bismo se morali vratiti tragom mnogih tisućljeća, u vrijeme prvih zabilježenih čovjekovih pjevanja, kada se ona, ta pjevanja, nisu razlikovala od molitve, od uvida, od mantre pročišćenja, od ekstatičnoga poklika, od izgovaranja sakralne tajne. Možda bismo morali još jednom promisliti je li poezija teo-filozofsko-emocionalna spoznaja, omogućena nečim četvrtim - jezikom ljepote? Možda bismo još jednom morali o tomu promisliti - ne zato da bismo dosegnuli konačni odgovor, već da bismo se načas oprali od zakorjelih definicija i vidika.

Poezija, to nisu osjećaji, rekao je Rilke.

S tim se slažu ovi stihovi.

Oni ne očajavaju, ne podižu bunu, ne padaju u zanose (osim tu i tamo). Oni hoće i hoće doprijeti do konačne riječi. Drugim riječima: do stanja tišine, do uminuća. O tomu razgovaraju sa svojim izgovarateljem, već dva desetljeća. Govore mu što hoće. Ima li nade? On, pomoću njih, objašnjava sebi što hoće, i pomoću njih pamti što voli. Mislila sam da danas više nema takvih pustinjaka.

U toj tihoj pohlepi za sobom, ovaj je samogovor nepopustljiv. Što god pjesma načela, od čega god krenula, tu je izgaranje za cjelinom i povratkom. Kao kašalj joj je ta stremnja, ta usmjerenost, kao kašalj ili kao ljubav - ne može se ni sakriti, ni zatomiti.

Ali ako čitateljevo iskustvo ne poznaje takvu ljubavnu bolest, ako su mu strana ta stanja spokojnoga pijanstva i ti uvidi u nevidljivi ideal, on će, unatoč jasnoći kazivanja, ostati nedodirnut poezijom ovih pjesama. O moru ne možeš s nekim, tko je more vidio samo na filmu.

P. S.:

Riječi pjesme, govora, mantre, čarolije, šuljaju se u krug oko tišine, odakle su vrcnule. I kako se koja od njih baci put osovine kruga, tako se i vrati neobavljena posla. Jer,

"Pesma koja se može ispevati

nije Večna Pesma".

Sve, pa i ono najljepše što je čovjek diljem vremena i širom meridijana pjevao/svirao/slikao/pronicao, spada u taj predani, neumorni, neobavljivi posao. Ali, sporazumjeli smo se s neobavljivošću, i činimo joj na volju: svom snagom trošimo život u smjeru osovine kruga, koji smo mi sami.

Vesna Krmpotić

*

O «ANTIKVARNICI SRCA»

Iako živimo u vreme u kome je proza preuzela gotovo potpunu dominaciju u književnoj produkciji, postoji nekoliko autora koji se zaista svesrdno trude da povrate ugled poeziji, za koju se u stara vremena, reklo bi se s pravom, smatralo da je kraljica književnih rodova i da se može pisati samo zahvaljujući božanskom nadahnuću.

Jedan od takvih pesnika na domaćoj sceni je i Petar Šumski, autor nekoliko neobičnih ali uspelih poetskih i poetsko-proznih eksperimenata („Haiku i zen priče: Darovi vetra/300 lula“, autorsko izdanje, 2004, „Plamen tišine“, Metaphysica, 2006, „Ljubav je život“, Goja, 2007).

Svojom novom zbirkom „Antikvarnica srca“, koja u poplavi današnje preterano intelektualizirane poezije deluje kao pravo osveženje, ovaj autor dokazuje da je ostao dosledan idealima traganja za višim smislom života, prevlasti srca nad umom i uspostavljanja ljubavi kao osnovnog zakona života.

Iako zbirka počinje ciklusom pesama koje deluju kao da bi se mogle ubrojati u klasičnu ljubavnu poeziju, veoma brzo čitalac otkriva da je „ljubav“ o kojoj autor govori mnogo univerzalnija i da je za njega odnos između dve jedinke samo sićušni deo nečeg daleko obuhvatnijeg i daleko više ispunjujućeg, što nas mami da ga otkrijemo i uronimo u njega. (Danas smo se venčali/Priroda i ja./Nije bilo druge/u blizini pa rekoh: /“Ovakva se ne propušta!”/Danas smo se venčali/Priroda i ja.”). I što dalje odmičemo kroz zbirku, shvatamo da se interesovanja i težnje autora uzdižu daleko iznad uobičajenih, već istrošenih interesovanja tzv. “moderne” poezije, i vraćaju se korenima poetskog izraza – traganju za Transcedentnim Apsolutom (Ja volim prastare reči/sa centrom u Bogu/a ne u grlu...). Tako nas autor, postepeno, vešto vladajući poetskim jezikom, formom i strukturom pesničke zbirke, upućuje nazad u danas gotovo zaboravljeni izvorni domen poezije, u oblast kojoj proza ni u svojim apsolutno najboljim trenucima ne može da pristupi – domen Večne, Neprolazne, Samopostojeće Blažene Svesti.

Da traganje za ovim kvalitetom kroz reči, doživljaje i poetska iskustva nije fantazmagorija i himera, već veoma konkretan zadatak pojedinca na ovom svetu (bilo da je on toga svestan ili ne), i da se taj zadatak može ostvariti jedino proširenjem ograničene svesti koju pogrešno smatramo svojim jedinim “ja”, osnovni je motiv i najdublja poruka čitaocu ove izuzetne zbirke.

Goran Bojić

mr filologije, urednik, publicista


 


O autoru...


Petar Šumski, stanovnik sveta od 1963., privremeno nastanjen u Beogradu. Tišinar, neizlečivo zaljubljen u Prirodu. Istraživač unutrašnjih prostranstava i riznica iz kojih iznosi poetske i prozne darove. Objavljivao u književnim i neknjiževnim publikacijama... Od  2004. do 2010. pisao kolumnu Ekologija svesti u mesečniku «Zdrav život».

Do sada objavio knjige:

-          Misli neba i zemlje (izbor srpskih narodnih ekoloških poslovica) (2002)

-          Tomazen: Darovi vetra/300 lula (zbirka haikua i zen priča) (2004)

-          Plamen tišine – pesme putnika (2006)

-          Ljubav je Život – eseji o ekologiji svesti (2007)

-          Antikvarnica srca (2009)

-          ... (2011)


 


 



Copyright by Tomislav Trbojevic, 2010

toolbar powered by www.mit3xxx.de