mudrosti srca

---------- Forwarded message ----------
From: Craig Hamilton - Integral Enlightenment < Ova adresa el. pošte zaštićena je od spam napada, treba omogućiti JavaSkript da biste je videli >
Date: Wed, Apr 16, 2014 at 1:32 AM

Subject: The Mistake Most of us Make on the Spiritual Path



Dear Petar,

many of us today are engaging in a tremendous amount of spiritual work on ourselves.

We're meditating, praying, attending workshops, seminars, and retreats.

And this is good news. Because if the world is going to evolve, it's going to take a lot of conscious people to lead the way.

Yet the vast majority of us who are engaging in spiritual practice are making a similar mistake. We tend to put far too much emphasis on the need to “work out” our personal psychological issues as part of our spiritual path.

The way this plays out practically is as follows: let's say that you take up a spiritual practice in earnest, and you notice in the course of that practice that you're deeply defended against life and intimacy. You won't let other people see you. You always wear a social mask which hides a deep-rooted insecurity.

Well, upon discovering this, as psychologically informed people, our tendency is going to be to withdraw inward
to go back to our past, to start plumbing the depths of our psyche to try to find and uproot the causes of this fear and insecurity, and this tendency to hide ourselves from life.

The trouble is that although this "archaeological dig" into the depths of your psyche might lead to greater self-understanding, it won't necessarily make it any easier for you to be vulnerable, authentic and present. Indeed, it might even take you further away from authentic intimacy with life by making you more self-preoccupied than before.

It's important to recognize that this tendency toward self-preoccupation isn't our fault. This habit grew out of our over-psychologized culture which basically told us that we were all damaged by our childhood and that we have "inner wounds" that need to be healed in order to become happy and fulfilled as adults.

And, as the world's great wisdom traditions have been imported to the West, this pathology-focused worldview has gradually become superimposed onto the spiritual path.

Now, I’m not suggesting that doing psychological work is unhelpful or detrimental to our overall growth and happiness. Some of us have deep emotional wounds that will benefit immensely from effective psychotherapy. And, even the most well-adjusted among us can benefit from the greater self-awareness that comes from looking honestly at our blind spots, shadows and neuroses.

But when we let go of this compulsion to work out our problems and instead begin to directly engage in a path of authentic evolutionary spiritual transformation, we soon begin to discover that we have access to a part of our self that is already free from our ego's limitations and issues.

This is what I call "the awakening of the Evolutionary Self." It's the discovery of a part of our self that was never wounded or traumatized, and that doesn't need to be healed, because it is already whole and complete.

This part of the self has access to boundless energy, creativity, and positivity, and is completely ready to participate in life fully, boldly, passionately, holding nothing back.

When we step into this Evolutionary Self, we feel instantly connected to the heart of Life and energized by the impulse of evolution itself.

Miraculously, what we find in doing this work is that when people awaken to and begin to act from this deeper, truer part of the self, then all of the psychological issues, blocks, wounds, complexes, and neuroses that previously seemed so intractable suddenly seem to dissolve.

Now, it’s important to recognize that they haven't truly dissolved. They can still be reactivated if we step back into the narrow perspective of the ego.

And, on the spiritual path, even if we’ve made great strides, it’s never a good idea to assume that we’ve gotten “beyond” anything.

But in light of this newfound, higher potential, and the profound sense of purpose and meaning that comes with it, we begin to discover a powerful motivation to no longer fall back into our "issues."

Indeed, as our awareness of this Evolutionary Self grows, our old habits and issues become less and less interesting to us, and in that, they gradually lose their power over our psyche.

And that makes all the difference in the world. In this alignment with the Evolutionary Self, we begin to discover the real meaning of freedom from the ego. And we learn that this freedom is not something we have to wait for. It can happen now if we're willing to give our heart and soul to it.

If you want to get a taste of the simplicity I'm describing, try this experiment. For one full day, go on a "fast" from any form of self-concern.

Throughout the day, any time you notice yourself mulling over one of your "issues" or trying to overcome an emotional or psychological “block” within yourself, simply put it down. Let it go. Turn your attention to something else.

Indeed, if you want to really get a taste of something different, try turning your attention away from your inner turmoil and placing it on the part of you that is already aligned with the big YES at the heart of the cosmos. And notice how your perspective on your problems changes.

This may initially seem difficult to do, but with a little practice, you might find that you begin to have access to a depth of presence and awakened clarity that you never could have imagined.

Try it for just one day. You might be surprised at what you discover.                

To our evolution,

Craig Hamilton
Integral Enlightenment

P.S. - If you're interested in being guided through a step-by-step process to awaken and align with this Evolutionary Self, I invite you to learn more about my upcoming nine-week online course: Integral Enlightenment—Awakening to an Evolutionary Relationship to Life.
This email was sent by: Integral Enlightenment
369-B Third Street, Suite 302 San Rafael, CA, 94901

This email was sent to: Ova adresa el. pošte zaštićena je od spam napada, treba omogućiti JavaSkript da biste je videli
Unsubscribe | Update Profile (including email address)

© 2014 Integral Enlightenment - All rights reserved.


Intervju sa Dr. Frenk Kinslouom –

utemeljiteljem kvantne sinhronizacije


“Kvantna sinhronizacija (Quantum entrainment) je proces vrlo brzog isceljivanja

koji može raditi svako. Bez obzira imate li slomljenu nogu ili slomljeno srce."

“Prvo postanete svesni, nakon toga je sve drugo šlag na torti života. Jednom kada

postanete svesni, nemate šta da radite i nemate kud. To je zato što ste vi, čista

svesnost, već svuda i radite sve.”


Dr. Frank Kinslow je doktor hiropraktičar i učitelj za gluve, klinički duhovni savetnik i

začetnik procesa kvantnog entrejnmenta. Predaje i podučava ovu metodu širokoj publici.

Autor je knjiga “Tajna trenutnog isceljenja” i “Kvantno življenje”. Živi u Sarasoti na Floridi

gde ima privatnu savetodavnu praksu i predaje na Univerzitetu Everglejds.




Kvantna sinhronizacija (Quantum Entrainment), tehnika duhovnog prosvetljenja koju je

utemeljio dr. Frenk Kinslou (Frank Kinslow), metoda je ovladavanja/lečenja koja se bazira

na čistoj svesnosti ili dubokom odmaranju.


Kvantna sinhronizacija (KS) se može naučiti u nekoliko trenutaka, nisu potrebne godine.

Taj izvanredan proces pomalo podseća na vedantu, zen i "Moć sadašnjeg trenutka". Dr.

Kinslou ga je opisao u ovom intervjuu.


Dr. Patricia Donworth: Vi ste bivši hiropraktičar, dugo godina se bavite meditacijom,

učitelj ste za gluve i duhovni savetnik. Sva ta iskustva, ali posebno meditacija, koliko sam

razumela, pomogli su vam da razvijete kvantnu sinhronizaciju (KS). Recite nam kako se

razvila KS?


Dr. Frank Kinslow: Od mojih kasnih 20-ih do ranih 40-ih, proveo sam skoro tri godine u

dubokoj, tihoj meditaciji, često sakriven od svih u Alpima. I kad sam bio zauzet poslom i

podizanjem porodice i dalje sam meditaciji posvećivao tri i po sata dnevno. Počeo sam

podučavati druge tehnikama koje sam primio iz "viših sfera" i okupio oko sebe nekoliko

tragalaca za unutrašnjim mirom i prosvetljenjem.


Posle sedam godina predavanja, shvatio sam da još uvek nešto nedostaje. Odustao sam od

svega i vratio se u osamu kako bih kontemplirao o "ničemu" ili "čistoj svesnosti". Posle još

sedam godina ćutnje, shvatio sam da nikuda ne trebamo ići i ništa ne trebamo raditi. Sve je

savršeno baš tako kako jeste. Vidite, "ništa" ne daje odgovore, Ono JESTE odgovor!

Duboko odmaranje, čista svesnost, duboki mir – to bi bili drugi izrazi kojima se opisuje

iskustvo «ničega» ili «bez misli».


Pri kraju 1980-ih razvio sam metod samoistraživanja koji omogućava da jedna osoba

"preda" iskustvo dubokog mira drugoj, nešto poput vrste prenosa "duhovne energije" od

jedne osobe drugoj. To je bila preteča kvantne sinhronizacije. Vremenom sam usavršavao

proces i uklanjao ono što nije bilo potrebno. Rezultat je bio KS – brz, jednostavan proces

koji budi dublju unutrašnju svesnost, a isceljivanje je jednostavno prateći učinak.


PD: Dakle, dajte nam definiciju kvantne sinhronizacije i objasnite kako deluje.

FK: Kvantna sinhronizacija je proces vrlo brzog isceljivanja koji može raditi svako. Bez obzira imate li slomljenu nogu ili slomljeno srce, morate se odmarati da biste ozdravili. Želite li telesno, emocionalno ili duhovno ozdravljenje, potreban vam je dubok odmor. Što je dublji odmor, brže je ozdravljenje. Čista svesnost najdublji je odmor koji možete postići. Otkrio sam proces koji telu, umu i duhu trenutno pruža dubok odmor i brzo ozdravljenje. Deluje za nekoliko sekundi. To je ono što zovem kvantna sinhronizacija.


PD: "Što je dublji odmor, brže je ozdravljenje." Zanimljivo. Recite nam više o odnosu između "odmora" i "svesnosti".

FK: Koristim reč "odmor", jer svi znamo da se od odmora osećamo bolje. Ali ovaj KS odmor toliko je dubok, da je nepomičan. Kada doživljavamo čistu svesnost, doživljavamo taj dubok, nepomičan mir, čak i dok nastavljamo da mislimo, govorimo i živimo. Kad se to desi, blagi mir prožima našu aktivnost. Postajemo slobodni od vezujućeg utiecaja svakodnevnih briga. Osećamo se jedinstveno posebni, kao da nam je otkrivena neka kosmička tajna da je svet sasvim u redu baš takav kakav je. To je prava ljubav. Ona uklanja zabrinutost zbog sledećeg uragana, hipoteke, cena benzina i problema sa zdravljem i odnosima. U stanju smo izaći iz patnje i ludila tipičnih za ljudsko stanje i videti ih iz šire perspektive mira i harmonije. Sveća je sjajna u tamnoj noći, ali postaje beznačajna pod punom svetlošću Sunca.


PD: Dakle, ključ je u čistoj svesnosti. Ljudi potroše godine pokušavajući da uđu u čistu svesnost. Postoje stotine, ili hiljade puteva, metoda i procesa za postizanje mira, tišine... Prema vašem procesu, kažete da je moguće postići čistu svesnost u samo nekoliko minuta. Zatim učite ljude da žive iz tog stanja čiste svesnosti. Obećavate li više nego što možete da ispunite?

FK: Obećanja nisu potrebna. Nema ničega što bi trebalo postići. U stvari, čista svesnost ne može se postići jer je već imamo. Ili tačnije, nema "nas" koji bi postigli ono što je svuda, čitavo vreme. Ne bih želeo da zvučim misteriozno, ali ako mislite da treba nešto da postignete da biste postali svesni sebe ili prosvetljeni, onda ste već izgubili bitku. Sve što se može postići, može se i izgubiti. Čista svesnost ne može se ni dobiti, ni izgubiti. Zato, sve što treba uraditi je - postati svestan čiste svesnosti, a to je neverovatno lako učiniti.


PD: Dakle, uvedite nas u kvantnu sinhronizaciju. Kakva je dinamika dešavanja, prema vašem mišljenju?

FK: Sve stvorene stvari sastoje se od energije i reda: stolice, zvezde, dlake i kruške. Čitav život jednostavno je forma i energija kojoj dodeljujemo imena. Ali odakle potiču? Možete reći od atoma, ali odakle potiču atomi? Sve potiče od čiste svesnosti, sve je čista svesnost. Osoba koja se bavi kvantnom sinhronizacijom pokreće ozdravljenje tako što postaje intenzivno svesna esencije svesnosti, dok je maglovito svesna fizičkog ili emocionalnog problema. Tada tiho posmatra i kao čista svesnost stvara alternativnu verziju originala. Ta alternativna verzija nudi telo/um oslobođene disharmonije i s njom povezanim simptomima. Praktičar KS-a ne čini ništa. Samo pažljivo posmatra čistu svesnost i u pravom trenutku pogura stvaranje u smeru ozdravljenja, to je sve. Rad na tom suptilnom nivou pruža inicijatoru predivan osećaj neograničenog širenja, mira i blaženstva. Kada postanete svesni čiste svesnosti, čarobne stvari počnu da se dešavaju same od sebe. Mi zapravo ne radimo ništa, a sve se dešava za nas.


PD: Kako radite s čistom svešću kako biste izazvali konkretne promene... umesto da samo ostanete u blaženoj svesnosti?

FK: To je najbolje od svega. Pošto postignete čistu svesnost ne morate da radite ništa. Ona zna kako da izleči. Uvek ste ispunjeni čistom svešću, i zato već znate kako da iscelite. Ne morate da naučite da lečite, treba samo da budete svesni čiste svesnosti. Baš kao što ne morate da naučite da dišete. Sve što vam treba je vazduh. Ne morate da naučite kako da ozdravite. Sve što vam treba je čista svesnost.


PD: U redu, to vredi za inicijatora KS, ali šta je s osobom koja je prima?

Na primer, Džon Smit je došao kod vas na tretman i kaže da ima ukočeno rame i bol u krstima. Dva pitanja:

1) Kako se vaše iskustvo "čiste svesnosti" prenosi na Džona i pokreće promenu? - i

2) Kakva je Džonova uloga u isceljivanju?

FK: Moja uloga je u tome da postanem svestan čiste svesnosti, a zatim stanem sa strane, jer čista svesnost najbolje zna šta treba učiniti. Ja ne sprovodim energiju, ne primenjujem tehniku, ne prizivam anđele ili vodiče, ne sledim propisani niz pokreta rukama – ništa od toga. (Iako bilo što od toga može pomoći kod drugih tehnika, u KS to ne radimo.) I dok partner (osoba koja se isceljuje) može da ima određenu nameru, to zapravo nije bitno, jer se prepuštamo neograničenoj mudrosti čiste svesnosti. Čista svesnost zna za to ukočeno rame i bol u krstima. Čista svesnost takođe zna za stvari kojih Džon možda uopšte nije svestan. Predajemo se čistoj svesnosti i sklanjamo se s puta. U toj vrsti rada nema mesta egu. Mi se sklanjamo s puta i savršena stvar se dogodi sama od sebe.


PD: A kakva je uloga osobe koja se isceljuje, tj. partnera u procesu kvantne sinhronizacije?

FK: Nikakva. Da jednostavno - "bude". Ne treba da se fokusira na nameru, vizualizuje bilo šta ili sprovodi energiju. U stvari, što partner manje radi - to bolje. Partneri jednostavno puste da im um slobodno teče i ne pokušavaju da "pomažu". Stanje čiste svesnosti obuhvata partnera. Poznato je da neki partneri mogu da dožive efekt "talasa" ili "klimanja", drugi se mogu njihati ili osećati talas blaženstva. Ali ta iskustva nisu neophodna. Znam da to zvuči previše dobro da bi bilo istina, ali ti učinci događaju se stalno, kako s početnicima tako i onima koji se ceo život bave isceljivanjem. U stvari, tokom osnovne radionice KS, prisutni dožive to u roku od 30 minuta. Posle toga, što više rade kvantnu sinhronizaciju, više postaju svesni čiste svesnosti. To je zaista jednostavno kao što zvuči.

PD: Mnogo se pisalo o "nameri" ili "moći namere". Popularne knjige i filmovi, uključujući "Tajnu" i slično, uče o "moći namere" ili "zakonu privlačenja". Zanimljivo, otkrića na području kvantne teorije sada ukazuju na podatke da što je neka namera preciznija, što se preciznije vizualizuje i oseća, jače smo usmereni na određeni rezultat, a možda isključujemo "bolje i veće" mogućnosti. Koja je uloga – ako je uopšte ima - "fokusirane namere" u procesu kvantne sinhronizacije?

FK: Znam da je mnogo toga rečeno o nameri. Neki smatraju da namera treba da bude vrlo precizna, u svakom pogledu vrlo detaljna. Ti sistemi oslanjaju se na to da pojedinci odlučuju šta je najbolje i onda očekuju da će tim vođenim naporom to i ostvariti. S procesom kvantne sinhronizacije nije tako. KS-ovci se oslanjaju isključivo na čistu svesnost. Znaju da je neograničeni izvor cele kreacije u tim pitanjima mudriji od individualnog uma. U KS-u, onaj koji traži pomoć implicitno izražava nameru, a rešenje se nalazi u neograničenoj mudrosti čiste svesnosti.


PD: Vaši opisi podsećaju me na Tolov rad i "moć sadašnjeg trenutka". Kao da ste tu filozofiju odveli korak dalje pravim procesom za dobijanje konkretnih rezultata. Je li to dobar opis kvantne sinhronizacije?

FK: Vrlo dobar. Kvantna je upravo to: manifestovana moć sadašnjeg trenutka. Postajemo svesni nepokretnog “sada” i, dok se kupamo u njegovom nepokretnom obilju, posmatramo kako obavlja sav posao. Možemo reći da je to put do unutrašnjeg obogaćenja i svesnosti sebe za lenjivce.


PD: Pre nekoliko dana sam razgovarala sa jednom ženom koja mi je rekla da jednostavno više ne želi da se bori. Čini se da je za mnoge od nas život neprestana borba: bilo da se radi o dolaženju do novca da se spoji kraj s krajem, zadržavanju posla, otplaćivanju kredita s hipotekom, da i ne govorimo o našem fizičkom zdravlju. Ne bi li bilo divno pronaći put, metod koji je bez borbe, lak, bez napora?

FK: Pronašli ste ga. Kvantna sinhronizacija je bez napora. Samo na taj način i može da deluje. Kada vidimo da KS deluje bez našeg mešanja, počinjemo da osećamo da se svi problemi u našem životu – finansije, posao, odnosi, itd. – takođe mogu rešavati bez napora. To nam pruža trenutno psihičko olakšanje. Ideja da se prepustimo nije nova. Praktična tehnologija za trenutno postizanje tog života bez napora postoji. Zovemo je Kvantna sinhronizacija.


PD: Da se na trenutak vratimo na vašu biografiju. Je li postajo neki 'Eureka!' trenutak u kojem ste shvatili da bi čista svesnost mogla da izazove isceljenje?

FK: Nekoliko meseci bio sam ozbiljno bolestan. Moje telo i um bili su toliko slabi da mi je i samo ustajanje iz kreveta bilo telesno i emocionalno iscrpljujuće. Jednog dana usred te tame i depresije, moj svet je stao, kao da svemir zadržava dah. Spoljašnji svet nastavio je da se okreće, ljudi i stvari ponašali su se kao i pre, ali sam doživljavao nepokretnost iza svega toga. Pronašao sam tajnu Sopstva - duboku, prodiruću univerzalnu ljubav rođenu iz čiste svesnosti. Nastavio sam telesno i duhovno da ozdravljujem, ali čak je i to bio moj relativni život; "ja" koje je pre te spoznaje bilo ceo moj život. Iza tog života ležala je predivna nepomičnost čiste svesnosti. Oduvek je bila tamo, ali ja na nju nisam obraćao pažnju. Prva stvar koju učinimo za polaznike radionica kvantne sinhronizacije je da im pokažemo punoću koja leži izvan njihovog "ja".


PD: Šta se dogodilo s vašom bolešću, tamom i depresijom?

FK: Nisam doživeo spontano isceljenje tela/uma. Telo/um nastavili su da trpe još jednu ili dve godine. Ono što se istog trena izlečilo bila je moja duša. Iskustvo bolesti tonulo je u drugi plan kako su rasli mir i harmonija. Moj spoljašnji život nije se mnogo promenio u odnosu na ranije, ali u sebi sam bio slobodan od patnje. To je bilo fantastično! Moja stopala su bila čvrsto na zemlji, dok mi je duša slobodno letela neograničenim nebeskim prostranstvima. Iskoristio sam to iskustvo u razvoju kvantne sinhronizacije.


PD: Možete li mi dati neke primere kako je Kvantna sinhronizacija delovala u vašem životu ili u životima nekih vaših klijenata?

FK: Kvantna sinhronizacija deluje na svemu. Deluje svaki put, ali ne uvek onako kako mislimo da će delovati. To je zato što čista svesnost ima vlastiti um – univerzalni um izvan ograničenja naših individualnih umova. Fizički, oni koji primenjuju KS su ublažili ili potpuno izlečili stanja kao što su artritis, lomovi i uganuća, problemi sa želucem, opstipacija. Ako patite od toga, KS vam može biti od pomoći.

Na emocionalnom polju, KS je stvarno moćna. Uticaj trauma i emocionalnih poremećaja koji su trajali ceo život, može se izlečiti za nekoliko minuta. Baš neki dan, kod mene je bio četranestogodišnjak koji je četiri godine bolovao od teške depresije. Od jedne KS seanse potpuno se promenio. Njegova majka zahvalila mi se što sam joj vratio njenog sina. Ali teško je prihvatati zasluge kada niste ništa učinili.

Najuočljiviji je duhovni rast kroz KS. Agresivni ljudi se smire, smeteni i frustrirani ljudi "ugledaju svetlo", dugogodišnji tragaoci pronađu to za čim su tragali u vlastitoj tradiciji. To je zaista čudesno posmatrati na svim nivoima.


PD: Šta osoba koja prima KS oseća ili doživljava?

FK: Partner će najpre osećati telesno opuštanje zbog dubokog odmora koji prati proces. Zatim će mir osetiti i u umu. To iskustvo brzo će se produbiti i telo počinje da se njiše ili savija dok svaku ćeliju prožima čista svesnost. U toj fazi um može doživljavati duga razdoblja bez misli. To je ujedno vreme kada se mogu manifestovati blaženstvo ili radost i čini se da je sa svetom sve u redu, kao što i jeste. Nakon KS, zatražim od partnera da još jednom oceni problem. Rezultati su često dramatični, pa čak i čudesni.


PD: Dakle, seansa nije samo seansa isceljivanja, to je seansa učenja kako mogu sve više da pristupam čistoj svesnosti u životu, i na taj način podstičem ozdravljenje jednostavno kroz to što ću postajati svesniji/a.

FK: Tako je. U potpunosti ste pogodili. Prvo postanete svesni, nakon toga je sve drugo šlag na torti života. Znam, zvuči otrcano, ali shvatili ste šta želim da kažem. Jednom kada postanete svesni, nemate šta da radite i nemate kud. To je zato što ste vi, čista svesnost, već svuda i radite sve.

PD: Mora li neko biti fizički prisutan s onim ko primenjuje KS ili se može koristiti i za lečenje na daljinu?

FK: KS se može obavljati na daljinu za nekoga na drugom kraju grada ili na drugom kraju sveta. Deluje jednako dobro kao KS pri fizičkom susretu, neki kažu čak i bolje. Deluje zato što je čista svesnost svuda.


PD: Šta je s kućnim ljubimcima, biljkama, kompjuterima i automobilskim akumulatorima koji ne sarađuju? Spomenuli ste da se KS može koristiti za sve, uključujući nežive predmete…

FK: Sa stvarima isti je slučaj kao i sa isceljivanjem na daljinu. Sve je prožeto čistom svesnošću. Ljudi, kućni ljubimci, biljke... Sve reaguje na KS. Vaš ljubimac će je obožavati. Imali smo štence kojima su se ispravili kukovi, mačke i pse kojima je izlečeno neurotično ponašanje, ptice koje su se oporavile od infekcija, itd. Nije neobično da osobe koje primenjuju kvantnu sinhronizaciju, poprave pokvarene blendere, uzgoje veći paradajz , podebljaju svoje bankovne račune, pronađu prijatelje, lako se voze kroz najveće gužve i ublaže stres na poslu. Ništa nije izvan uticaja čiste svesnosti.


PD: Bila sam na nekoliko vaših seminara i jedno od najboljih iskustava bilo mi je kad smo radili grupnu KS...

FK: Isceljujuća moć grupne meditacije dobro je naučno dokumentovana. Grupna KS izvanredno je delotvorna u stvaranju tog "grupnog" učinka. Uticaj jedne osobe eksponencijalno se povećava s brojem ljudi u grupi. U grupi svaka osoba spomene svoju ličnu želju, a zatim ostali članovi obavijaju tu želju čistom svesnošću.

To je kao da posejete seme u najplodnije tlo koje možete da zamislite. U grupi od 100 ljudi, na primer, svaka želja dobije pažnju n2 ili 10.000 ljudi u čistoj svesnosti. To bi trebalo da osigura prilično dobre prihode od vaše početne investicije.


Više o Kvantnoj sinhronizaciji:


Pure Awareness

Quantum Entrainment Demonstration

The Science of Quantum Entrainment

Quantum Entrainment and Quantum-Healing - Facebook

Stop Your Thoughts


Priredio: P.Š.


Bajron Keti: Da li mi je potrebna tvoja ljubav?



Ja nisam tvorac svojih misli sve dok ih ne podvrgnem ispitivanju.


Svi smo kao deca kada verujemo u neispitanje misli koje priliče zabavištu: „Ne sviđam mu se.“ „On je loš čovek.“ „To nije pošteno.“ „Treba me kazniti.“ „Plakaću da dobijem što želim.“ „Ja sam žrtva.“ „Ti si moj problem.“

Zar još niste završili školu?


Ko biste bili da ne mislite da treba da ostavite utisak?


Kada kažete ili uradite bilo šta da biste nekome ugodili, nešto dobili ili zadržali, na nekoga uticali ili upravljali nekim ili nečim, strah je uzrok, a briga i patnja su posledica. Manipulisanje je odvajanje, a odvojenost je bolna. Neko vas možda u tom trenutku bezrezervno voli, a vi niste u stanju da to shvatite. Ukoliko delate iz straha, nema načina da primite ljubav jer vas zarobljava misao o tome šta treba da uradite za ljubav. Svaka stresna misao razdvaja vas od ljudi.

Ali kada ispitate svoje misli, otkrivate da ne morate ništa da uradite za ljubav. Sve je to bilo glupavo nerazumevanje. Kada želite da zadivite ljude i steknete njihovo odobravanje, tada ste poput deteta koje govori: „Gledaj me! Gledaj me!“ Sve to potiče od ugroženog deteta. Kada možete da volite to dete i da ga zagrlite, traženje je završeno.


Kako reagujete kada mislite da vam treba ljubav drugih ljudi? Da li postajete rob radi njihovog odobravanja? Živite li po tuđim nahođenjima samo zato što ne možete podneti pomisao da vas ukore ili odbace? Pokušavate li da dokučite kako bi drugi najviše želeli da vas vide, pa se onda trudite da postanete takvi? E pa, na taj način nikada nećete zadobiti njihovu ljubav. Pokušavate da se pretvorite u nešto što niste, a kada vam kažu „volim te“, ne možete da poverujete jer oni vole fasadu. Vole nekoga ko uopšte ne postoji , osobu koja se pretvara. Teško je tražiti tuđu ljubav. To je užasno. Tražeći je, gubite ono što je izvorno. To je tamnca koju sami sebi stvaramo dok se upinjemo da dobijemo ljubav koju već imamo.


Mi koristimo svoju lepotu, bistrinu, svoj šarm da nekog uvučemo u zajednicu, da ga ulovimo za vezu, poput životinje. A kada ta osoba poželi da izađe iz kaveza, mi pobesnimo. Da li je to ljubav ako se stalno pretvara u bes? Meni to baš ne zvuči nežno i brižno. To nije ljubav prema biću. Ja želim da moj muž želi ono što želi. Sem toga, primećujem da nemam izbora. To je ljubav prema biću. On radi ono što radi i ja to volim. To je ono što želim, jer kada ratujem sa stvarnošću, to boli.


„Ako me voliš, radićeš ono što ja želim?“ – je li to istina?


Povređena osećanja i neprijatnost bilo koje vste ne može prouzrokovati neko dugi. Niko van mene ne može da me povredi. Nema mogućnosti za to. Povređena sam samo kada poverujem nekoj stresnoj misli. Ja sebe povređujem time što verujem onom što mislim. To je sjajna vest, jer to znači da ne moram da nateram nekog drugog da prestane da me povređuje. Ja sam ta koja može da prestane da me povređuje. To je u mojoj moći. Ono što postižemo preispitivanjem jeste da dočekamo svoje misli jednostavnim razumevanjem. Bol, ljutnja i frustracija daće nam do znanja kada je vreme za ispitivanje. Ili verujemo u ono što mislimo, ili to dovodimo u pitanje: nema drugog izbora. Preispitivanje svojih misli je bolji način. Ispitivanje nas uvek ostavlja kao ljude sa više ljubavi.


Za dobru vezu je potrebna samo jedna otvorena osoba.


Za osobu, ljubav nije ništa više od sporazuma. Ako se slažem sa tobom, ti me voliš. Ali čim se ne slažem, čim dovedem u pitanje neko tvoje sveto uverenje, postajem tvoj neprijatelj; u umu se rastavljaš od mene. Zatim počinješ da pronalaziš sve moguće razloge zbog kojih si u pravu i usredsređuješ se na stvari izvan sebe. U takvom stanju veruješ da je uzrok tvog problema neko drugi, a ne tvoja opterećenost mislima kojima tog časa veruješ. Postaješ sopstvena žrtva i situacija izgleda beznadežno.


„Nije tvoj posao da me razumeš - moj je.“

Nije moj posao da te razumem – tvoj je.


Praštanje je otkrivanje da se zapravo nije dogodilo ono što se dogodilo – da ničega nije ni bilo da se oprosti. Ono što je izgledalo strašno, promeni se čim se dovede u pitanje. Ne postoji ništa strašno sem vaših neispitanjih misli o nome što vidite. Zato, uvek kada patite, preispitajte se, razmotrite misli koje vam se vrte i oslobodite se. Budite poput deteta. Nemojte ništa da znate. Neka vas neznanje vodi ka slobodi.


Ja sam zaljubljena u ono što jeste, ne zato što sam duhovno stvorenje, nego zato što me boli i šteti mi kad se raspravljam sa stvarnošću. Nikakvo razmišljanje na svetu ne može promeniti stvarnost. Što jeste – jeste. Sve što mi treba već je ovde. Kako znam da mi ne treba ono što mislim da mi treba? Tako što to nemam. Sve što mi je potrebno uvek je na raspolaganju.


Misliš da oni misle da s tobom nešto nije u redu. Misliš da drugi ljudi misle da s tobom nešto nije u redu zato što ti to misliš. I zato si, zadobijajući njihovo odobravanje, pokušavao da ih sprečiš da misle ono što ti misliš. Ali najgore što može da se ispostavi jeste da su oni isti kao ti! Njihov posao je da misle ono što ti već misliš, sve dok to ne dovedeš u pitanje. Kada dovedeš u pitanje ono što misliš, istina će te naterati da se smeješ. A kad se ti smeješ, smeju se i oni. Svako sve vreme radi ono što ga se tiče. Eto zašto je suočavanje sa svojim načinom razmišljanja tako zabavno.


Odbrana je prvi čin rata. Ako mi kažete da sam podla, odbojna, da sam teška osoba, bezobzirna, nepoštena, ja kažem: „Hvala ti, dragi, bila sam sve što kažeš, čak i više od toga. Reci mi sve što vidiš, pa ćemo meni zajedno pomoći da shvatim. Preko tebe upoznajem sebe. Kako bez tebe da znam šta počiva u meni? Ti me vraćaš samoj sebi. Zato me, dragi, pogledaj u oči i ponovo mi to kaži. Želim da mi sve otkriješ.“ Tako se sastaju prijatelji. To se zove integritet. Ako me vi vidite kao bezobzirnu, to je prilika da se zagledam duboko u sebe i suočim sa onim što se pomalja u mom životu. Jesam li ikada bila bezobzirna?

Da, mogu da nađem primere za to. Jesam li ikada bila nepravedna? Ne treba mi mnogo vremena da to priznam. Kako god da me neko oceni, mogu da nađem primer za to u nekom periodu svog života. Ako kažete bilo šta što me podstiče da se branim, to je upravo onaj biser koji čeka u meni da bude otkriven.


Kada verujete misli da neko treba da vas voli, znajte da je upravo ta misao začetnik bola. Ja često kažem: „Kada bih imala molitvu, ona bi glasila: Bože, sačuvaj me želje za ljubavlju, razumevanjem i poštovanjem. Amin.“


Ljubav je ono što već jeste. Ljubav ništa ne traži. Ona je već potpuna. Ona ne želi, ne traži. Ona ima sve što želi, ona već jeste sve što želi, baš onako kako to želi. I zato, kada čujem ljude da govore da vole nekoga i da žele da budu voljeni zauzvrat, ja znam da oni ne govore o ljubavi.

Traženje ljubavi je način da izgubite svest o ljubavi. Ali možete da izgubite samo svest o njoj, ne i to stanje. Ta mogućnost ne postoji jer ljubav je ono što svi mi jesmo. (...)

Ljubav sve spaja, bez uslova. Ona ne izbegava ni košmar; oberučke ga dočekuje i potom ispituje.

Ljubav ne bi porekla ni jedan dah. Ne bi osporila ni zrno peska ni česticu prašine. Ona je potpuno u ljubavi sa sobom i uživa da se potvrđuje svojim prisustvom, na svaki način, bez ograničenja. Ona sve uključuje i sve grli, od ubice i silovatelja, do sveca i do psa i mačke. Ljubav je u samoj sebi tako ogromna i silna da će vas spržiti. Tolika je da ništa s njom ne možete da uradite. Sve što možete jeste da budete ona.


Bajron Keti: Da li mi je potrebna tvoja ljubav?, Vulkan, Bgd, 2012.


Više o radu Bajron Keti Bajron Keti na:





Ceo vidljiv svemir jeste buddha, i zvuci isto tako; držite se jednog načela i sva ostala su

identična. Kada vidite jednu stvar, videli ste sve. Kada opazite bilo koji individualni duh,

opažate sav duh. Nazrite jedan put i svi će se putevi naći u vašem pogledu, jer ne postoji

mesto gde nema puta. Kada vam pogled padne na zrno prašine, ono što vidite identično je

sa prostranim svetovima sa velikim rekama i grdnim planinama. Posmatrati kap vode znači

posmatrati prirodu svih voda u svemiru. Štaviše, u takvom razmišljanju o sveukupnosti

pojava, razmišljate i o sveukupnosti duha. Sve te pojave u suštini su prazne, a ipak taj duh

sa kojim su identične nije obična praznina. Time hoću da kažem da on ipak postoji, ali na

način koji je odviše čudnovat da bismo mogli da ga pojmimo. To je postojanje koje nije

postojanje, nepostojanje koje je ipak postojanje. I tako ta prava ništenost na neki čudnovat

način „postoji“.


Prema ovome što je rečeno, mi možemo obujmiti sve prostrane svetove iako su brojni kao

zrnca peska, našim jedinstvenim duhom. Zašto onda pričamo o „unutra“ i „izvana“? (...)

Otuda kažemo da ništenost nema unutrašnjost i spoljašnjost. Tu je jedino spontano postojeći

apsolut. A iz istog razloga kažemo da nema središta. Tu je jedino spontano postojeći



Obični ljudi stoga jesu buddha. Buddha i oni su jedno. Oboje se u celosti sastoje od jedine

„supstancije“. Pojavni svemir i nirvana, aktivnost i nepokretno mirovanje – svi su oni od

jedinstvene „supstancije“. Isto je sa svetovima i sa stanjem koje prevazilazi svetove. Da, biće

koja prolaze kroz šest stupnjeva postojanja, ona koja su doživela četiri vrste rađanja, svi

prostrani svetovi sa njihovim planinama i rekama, bodhi-priroda i privid - svi su oni takvi.

Kada kažemo da su svi oni od iste supstancije, smatramo da su njihova imena i oblici,

postojanje i nepostojanje, samo ništenost. Veliki svetovi, bezbrojni kao pesak Ganga, doista

se nalaze u jednoj bezgraničnoj ništenosti. Gde su onda buddhe koje oslobađaju, ili svesna

bića koja treba osloboditi? Kada je prava priroda svih stvari koje „postoje“ identična

takvost, kako mogu takve razlike da imaju stvarnost?


Preveli: Mirko Gaspari i David Albahari


(Huang Po: Učenje o prenošenju duha, Grafos, 1990)



Vesna  Krmpotić


108 x 108



Hajde da gradimo svijet nove odanosti. Hajde da ne znamo tko smo dok nismo Božji. Hajde da ne znamo gdje smo dok nismo jedni drugima u srcu.
Hajde da ničega nemamo dok sebe nemamo. Hajde da budemo što nismo nikada bili, jer nismo umjeli biti. Hajde da se mijenjamo, pa će se dom promijeniti, pa će se ulica promijeniti, pa će se grad promijeniti, pa će se zemlja i svijet promijeniti, pa će se promijeniti zapis u zvijezdama.



Vrijeme Mi je reći kakav je raskošan dar ovo škrto doba. Ono nagoni vas da dođete k Meni. Ono nagoni Mene da dođem k vama. Ono je tako tijesno da nemate kud nego k Meni. Ono je tako opasno da nisam smio ni časka oklijevati. Ono je tako bogohulno da ga ništa ne može spasiti osim Boga.
Vrijeme vam je shvatiti da ste izabrali najbolje vrijeme.


Blaženi vam zavide, i nebesnici bi se rado mijenjali s vama.
Za ovo mesto gnusa i bijesa dali bi vam sve svoje miline, sva čista nebesa, sve svoje rajske krajobraze, svijetle staze i svetačku slavu.
Izabrao sam mrak i bijedu za susret s vama; pristali ste na jad i trulež zbog susreta sa Mnom. Zašto baš vi, to je Moja tajna.
No znajte, anđeli vam zavide, pa vam noću nude rajsko blago za vašu sirotinju; ali vi noću znate da od vaše bijede nema ništa vrednije, od sjaja bez Mene da nema ništa bijednije.



Doveo sam te u svoj vrt, cvijete.
I sada radi svoj posao: miriši.
Sve je ostalo Moj posao – kiša i sunce, hlad i zemlja, grablje i motika, pa čak i crv, koji vam svrdla u srcu korijena.
Ah, ne brinite ni za što – izdišite svoje jasminske i ljiljanske duše u vjetar, i prepustite Meni brigu o vjetrovima.
O mirisu se radi, cvijeće moje, o mirisu se radi



Čekali ste da vam kažem svoju tajnu.
Reći ću vam: vi ste Moja tajna.
Čekali ste da vam kažem kako ću u vašu zemlju, u vaš kraj, u vašu kuću doći.
Reći ću vam: u vama ću doći.
Čekali ste da vam kažem što ću tada reći, što ću učiniti.
Reći ću vam: reći ću i učiniti ono, što vi budete tada rekli i učinili. Ne bojte se, ne sumnjajte u sebe.
Iz ruke vas Svoje puštam, golubovi Moji. Svakomu je na tjemenu upisan dan, sat, mjesto i lozinka.
Ne možete pročitati što vam piše na tjemenu. To je tajna.
Vi ste ta tajna, iako ju ne znate. Vi ste Moj dolazak, iako ne znate kada ću doći. Vi ste Moja riječi djelo, iako ne znate što će iz usta vaših poteći, iz ruku se vaših pružiti.



Tamna je noć, dušo,
zar si zaboravila kakve je boje svjetlost?
Zaboravila si svjetlost
i tvoj se zaborav naziva tama,
tvoj zaborav jeste tama.
A što je svjetlost, dušo, sjeti se?
Sebe se sjeti, svjetlosti, dušo, sjeti se.



Planeta svjetlosti s koje ste došli, ova je Zemlja, ali ne u ovom vremenu. Ja vas uvijek gledam u svjetlosti; vi zatvarate oči da biste sebe sanjali u njoj.
Jedan te isti pokret roni kroz slojeve doba, dok ne izroni na površinu vremena. U kojemu dobu živite? Zar u ikojem? Zar niste izronili na pučinu svjetlosti kao mjehuri iz dubine? Zar se niste već rasprsnuli, zar vas još ima pod opnama, dok blistav, bistar, golem uzduh čeka da vas udahne?



Dušo koja koriš sebe, ne kori se.
Dušo koja žališ sebe, ne žali se.
Dušo koja ne ljubiš sebe, ljubi se.
Dušo koja ljubiš sebe, ljubi se.



Obujmi svojom ljubavlju one gnjevne, jer ti su nevoljeni. Izvidaj im duboke rane od nevoljenja, stišaj im krvnu groznicu od hladnog prezira; uvjeri ih da su dobri, i dobri će postati. Divljima pokaži da su dušom pitomi, i oni će postati umiljati.
Budi im živ dokaz da su ono što bi htjeli biti.



Prečku po prečku, ljestvama, spuštaš se u pakao bolesnih umova.
Na svakoj prečki po jedno gorko otkriće, po jedan sudar  s razumom.
Najprije ti šapćem da su zli dobri a nepravedni da su u pravu, i tako zbunjujem tvoju slutnju; no jedino tako sprječavam tvoju preranu i prežestoku osudu; polako ti dopuštam silazak u pakao – postupno, kako sama ne bi podlegla otrovnim parama, kako ne bi zamrzila one kojima ne treba tvoja mržnja, već tvoja sućut.
Znaš li koja je jedina zaštita od blata i smrada pakla? Bol duše nad njegovim žiteljima, plačsrca nad njihovim mrakom.
Prečku po prečku spuštaj se u sve veću dubinu svoje sućuti.



Pozvao sam vas u rajeve Svoje, ali putem kroz vaš pakao.
Ne vjerujte paklu, raju vjerujte; ne gledajte sjene i mrkline i rabote nečistih; nosite na dlanu Moj poziv i obećanje kao zapaljenu svijeću od koje uzmiče mrak.
Znajte: nema kraćega puta, nema lakšega puta, nema težega puta u Moje dvore nebeske.
Ne vjerujte paklu ni onda kad kroza nj prolazite. Raju budite vjerni, makar ga niste još sreli. Nevjera raju jedini je pravi pakao kojemu se ništa ne može.




Prije no što sam te po zraci svjetlosti spustio na zemlju, u tijelo čovjeka, ti si Meni nešto obećala. Svaka te zraka svjetlosti podsjeća na tvoje rođenje. Ali što te podsjeća na tvoje obećanje?
Pogledaj niz svoj bok: zaiskrio ti je mačsvjetlosti u koricama. Pogledaj u svoje srce: tamo ćeš vidjeti svoje obećanje, željno ispunjenja.
Imaš još samo toliko vremena koliko ti treba da pogledaš. Imaš još samo toliko snage koliko ti treba da se ispuniš.



Slušaj Me u sebi, ma kako Me krnje čula i razumjela; jer i krhotine Mene u tebi bolje su od cijelih besjeda koje slušaš oko sebe.



Ne prosipaj riječi kao biser, nego kao sjeme.



Pusti na usta netopire što se kriju u tvojim zakutcima; poplašio sam njihov san – cvil i skika što se čuje od njih je, nije od tebe.
Jer to su davno zaostali noćnici za koje si tvrdila da su izumrli; promatraj njihovu paniku spokojno, otvori sva vrata i prozore i gledaj kako te napuštaju...




Ustraj, plamenje Moje,
ostaj na Mojem ognjištu,
vatru Mi hrani, vatrom se hrani,
vatrom se pokrivaj, na vatri počivaj –
ne zapadaj u pepelni san koji vam kaze da niste vatra.
Ostajte budni u vatri koja spaljuje sve sto nije vatra.



Iako je jesen, nije svatko zreo. Jer nije jesen jesen, nego je jesen zrelost. I nije proljet proljet, nego je proljet spremnost.
Stoga: ne nastoji ni oko pupoljka ni oko ploda, pusti im njihovo proljeće i njihovu jesen.




Nisam ti dao teret da ga nosiš, već da ga zbaciš.
Nisi se razboljela da boluješ, već da naučiš kako ćeš zdravlje čuvati.
Nisi dobila teško zbog teškog, već zbog lakoće koju nisi na vrijeme razumjela.
I čovjek si postala da bi Boga očima vidjela, dušom dotakla i čovjek više ne bila.



Drugi su ti važni da bi im pomogla, ali ne i da se prema njima ravnaš kao prema vjetrokazu. Za savjet pitaj Mene jedinoga, ravnaj se prema Meni jedinomu.
Drugi su ti važni da bi im služila. Tu prestaje njihova važnost za tebe. Neka vjetri vrte vjetrokaze, ti osluškuj oluju ili lahor Mojega daha u tebi.


Ćutiš li kako se vrijeme uvlači u sebe, kako se s oba kraja skraćuje? Kako se svojim obodom steže oko jezgre koja se skuplja? Ćutiš li kako se vrijeme u svomu dobu meškolji?
Kako je neduboka tvoja duplja, kako će te lako u njoj naći lovac na stare dugove i nevraćen novac! Kako je plitka tvoja špilja, kakav je tanak zastor ta zbilja!
Sitniš menjaš za velike svote, svakim satom otplaćuješ godinu, i ne shvaćaš kako je dobro ovo vrijeme što se u svom dobu skraćuje.
Ne bojte se, niste vi ničija divljač! Iz jazbina sami izađite i nađite već jednom to što tražite! U međuvremenu se vrijeme stišće i ubrzo će pući pod vlastitim tlakom: sunce i zemlja načas će stati, a onda će krenuti suprotnim smjerom, konačno kući.
O stoljeće, o doba, o godina vremeloma!
Ćutite li kako vrijeme u vama drhti od slutnje? Ono zna da za sva vremena više neće biti nevremena.



Tražim od tebe onoliko koliko imaš.
Ne razmišljaj je li to mnogo ili malo.
Od prosjaka ištem mrvicu, od bogataša očekujem blago.
Ali u mojim očima mrvica i blago jednake su veličine
i jednako teže na Mojoj vagi.



Ne sili nikoga da se hrani mjesečevim kapima; ne otvaraj nasilno kljun male ptice.
Radije joj pjevuši, mami je slatkim cvrkutom koji je sam sobom ono što hrani nejake.



Budi hrabra biti ti.
Tvoja je dužnost biti ti.
Široko, dokle segne oko,
prostri svoju vjernost sebi
i na njoj gradi svijet za druge.



Voljeti sam vas učio; ni sam ništa bolje ne znam.
Voljeti – to je sve što vam valja naučiti.
Ali kako se uči voljeti? Voljenjem se uči voljeti.
Počnimo od ovog časa, zavolimo sebe. Zašto sebe, upitat ćete.
Zato što vas Ja volim, zato što Sebe u vama volim,
i kako da onda vi ne volite sebe kad Ja volim Sebe u vama?
Voljeti vas učim; ništa bolje ne znam. Ne znajte ni vi.



Ne pitaj tko što radi i što bi ti trebala raditi. Prvo što ti o prste zapne, učini. Ma kako bilo beznačajno i po tvom mnijenju neprikladno, od Mene ti je; uzmi i ne pitaj za druge zadatke, po tvom mnijenju uglednije i korisnije.
Moj posao je vaš karakter, a ne vaš ugled i vaša korist.




Kaži svima svojima da su Moji, i da ne brinu toliko i tako. Kaži im da dolazi dobro doba kad će se svima dati znanje da su Moji; kaži im da će vjerovati u stvari o kojima njihova misao i ne sluti.
Kaži ljutitima oko sebe da se Bog ne ljuti.
Jer Bog je milosrdan, i milosrđe Mu seže kud ne seže ni misao ni mašta; jer Bog je takav da prašta i kad Ga nitko ne moli da prašta.




Šaljem te svijetu, ali ne zbog svijeta: zbog tebe Ja tebe šaljem u svijet.
Uči od svijeta, ali ne o svijetu: o sebi uči.
Svijet će ti reći ako ga pitaš.
A možeš ga i ne pitati, možeš ne znati da možeš pitati, možeš ne slutiti da je odgovor tu...
Ali ako pitaš svijet o svijetu, on će te sa slašću vući za nos.



Imenuj na danjem svjetlu stanovnike svojih duplji i jazbina; kad ih imenom njihovim krstiš i prozoveš, oni će uvenuti, jer oni mogu živjeti samo pod nepravim imenom, i nekršteni.
Pogledaj pod kakvim su se imenom sakrivali. Pogledaj kakvom će se imenu odazvati. Pod grivom su se lavljom sakrivali, cvilu će se mišjem odazvati.



Ne misli na promašaje svojega gađanja. Misli na metu i na njezinu nepromašivost kad jednom svane jutro tvojega pogotka.



Ovo je vrijeme nevrijeme, i ovo je doba nedoba, koje u čovjeku traži nečovjeka; ovo je zao čas, koji dolazi po svoje.
Izvrnite džepove, istresite torbe – bacite zlu ono što je u vama njegovo, ali za zlom ne pođite, tek mu njegovo vratite.
Ovo je zlosret velika, ali za vas može biti još veće oslobođenje.



Sad je vrijeme kad na svjetlo dana izlaze mrakovi i more, i izlazeći, zamračuju ljudski zrenik i obzor svijeta. Izlazeći, oni zovu na izlaz mrakove i tmuše iz svih tajnih kutova, iz svih skrovišta u duši – oni zovu svoju djecu, mrakoviće, da krenu s njima tamo kuda kreću.
Ne bojte se: tuga i bijes što drmaju vašim umom, tijelom i životom, napuštaju vas kao poražena vojska.
Povucite se u dom Oca svojega i odatle gledajte kako odlaze – tužni, bijesni, poraženi.



Padaju maske, ostanite mirni, padaju maske, ostanite hrabri, padaju maske, ostanite na svojemu mjestu jasno uspravni.
Padaju maske na sve strane, bespomoćno, kao jesenje lišće.
I kad spadne maska i s vašega lica, duboko u vaše zgranute ruke, bit ćete prvi put nasamu sa svojim obrazom. A Ja ću biti svećenik te samoće, svjedok vjenčanja jednoga s Jednim.



Ne sudi: svi će ljudi doći po svoj završni račun. Doći će opaki, čedni, mudri i bezumni; ne sudi, jer Ja sam taj koji sjedim za svjetskom blagajnom i naplaćujem račune za izlaz. Nekima vraćam ostatak, od nekih tražim dospijetak, nekomu produljim rok, nekomu oprostim dug.
Ne sudi: svi će ljudi doći po svoje, i neće ga moći skriti ni u torbu, ni u džep; a s tuđim Me neće prevariti.
Ne sudi: svi će ljudi na sud stići, stići ćeš i ti.



Posij sjeme koje sam ti dao; ali ne zastaj i ne osvrći se, ne proveravaj je li raž ili pšenica, je li visoko izrasla ili nisko, je li uopće niknula.
Posij sjeme koje sam ti dao: kruh je, hljeb je, pogača je nasušna. Tvoj je posao da se ne osvrćeš na ono što posiješ: kruh li je, hljeb li je, pogača li je nasušna; ili je zemljin pobačaj.
Ipak, znat ćeš kada će kruh na trpezi osvanuti i glad se utoliti: kad se, idući dalje, osjetiš čudno sita.



Iz Svojega srca puštam vas u svijet kao zrake ljubavi. Gdje padnete da blagoslov sijete, kud prođete da svjetlo pronesete, i ništa neka ne bude tako moćno da vas skrene ili savije.
I da se vratite istim pravcem a smjerom prema roditeljskom domu; obavljena posla, dodjite Mi u tihe smiraje.


Vesna Krmpotić


Strana 1 od 6

Copyright by Tomislav Trbojevic, 2010

toolbar powered by